Društvo

Za ljubitelje gradova, vina i planinarenja – Bosna i Hercegovina nebrušeni dijamant Evrope

Švicarski novinar Benjamin Wieland je boravio u Bosni i Hercegovini i svoje utiske prenio u tekstu u kojem navodi da je mala balkanska država nebrušeni dijamant u središtu Evrope.

Na realtivno malom prostoru gradovi, planine i vinske regije čekaju da budu otkriveni, a upravo to je on činio boraveći u našoj zemlji.

Obišao najviše bosansko selo. Vidio tragove medvjeda i degustirao vino. Posjetio proslavu FK Sarajevo, novog bosanskog šampiona. Stajao u Sarajevu na mjestu gdje je Franz Ferdinand 1914. ubijen a što je prouzrokovalo početak Prvog svjetskog rata. Sjedio u olimpijskoj gondoli iz 1984., dok je život u Jugoslaviji još bio uredu. Onda, nakon 5 dana putovanja kroz Bosnu i Hercegovinu dolazim do pitanja – šta nekoga čini Bosancem i Bosankom?

Vodič Jure se nasmijao i rekao kako sve zavisi od količine popijene rakije ali i da su Bosanci poznati po svom smislu za humor pa tako i lista nekada zna biti malo duža ili pak kraća, s ljepšim ili pak grubljim opisima. Bosanac si ako...

- uz svaki obrok jedeš hljeb

- uz svaki obrok pored hljeba možeš „uništiti“ i neograničene količine mesa

- baka te i nakon trećeg bureka pita jesi li gladan a tvoj negativan odgovor ignoriše pa ti iznosi još jedan komad pite

- milje krasi noćni ormarić tvoje majke. Moguće da se milje nalazi i na televizoru a vjerovatno se i na svakom komadu namještaja nalazi po jedan milje

- i sa najvećim mamurlukom odlaziš na posao, ali posao komotno možeš eskivirati ako je na TV-u važna utakmica

- priče tvojih roditelja redovno počinju sa „prije rata“ ili pak sa „poslije rata“

Ah, rat. Kaže se da je upravo crni humor pomogao Bosancima kroz burnu prošlost. Skoro 500 godina osmanlijske vladavine, nakon koje dolaze Habsburgovci vladajući pola stoljeća, dva svjetska rata, pa rat u Jugoslaviji. Rat u Bosni je bio izrazito razarajući. Iako je donio Bosni i Hercegovini nezavisnost, zemlju je veoma unazadio. Nemoguće je ne primjetiti tragove iz tog teškog vremena između 1992. i  1995., posebno kada se posmatraju fasade zgrada sa rupama od metaka i gelera. Ali zemlja želi krenuti naprijed. 

Stub na kojem Bosanci mogu dalje graditi je svakako turizam. Ono što je malo poznato je da Bosna i Hercegovina, negdje za četvrtinu veća od Švicarske i sa skoro dvostruko manje stanovništva, nudi svima ponešto:  ljubitelji gradova će za sebe pronaći nešto u Sarajevu i Mostaru, ljubitelji vina u suncem okupanoj Hercegovini, zemlja ima i mali izlaz na Jadransko more a Dinarske alpe privlače stazama za skijanje i planinarenje.

Na Švicarce čeka još jedno iznenađenje – Federacija BiH, dio zemlje u kojem većinski žive Muslimani i Hrvati je podijeljen na kantone. Ali ne i srpski dio zemlje, Republika Srpska. Tu se nalaze regije. Sve je pomalo komplikovano u ovoj mladoj zemlji. Tako da se nabrajanje s početka teksta u većem dijelu odnosi na Bošnjake, Bosance islamske vjeroispovjesti, koji čine skoro polovinu stanovništva.

Bosna i Hercegovina ima čak i prašumu, jednu od posljednjih takvih u Evropi. Perućica leži duboko u Nacionalnom parku Sutjeska. Tu se priroda razvija kako želi. To se dopada i medvjedima: dok smo se penjali po obroncima naišli smo na medvjeđe tragove u snijegu. Vodić nas je pokušao umiriti govoreći kako je riječ o mladoj životinji. Vrhunac posjete Sutjesci je Maglić, najveća planina u BiH sa 2386 metara. A spomenik u NP Sutjeska izgleda kao je iz nekog drugog vremena. Podjseća na istoimenu bitku koja se odigrala u dolini. 1943. su tu partizani pobijedili njemačku vojsku a prema pričama je upravo to bila prekretnica u Drugom svjetskom ratu. 

Dok u Perućici vlada mir, istovremeno je u Mostaru gužva. Grad je za vrijeme rata doživio tragičnu prepoznatljivost. Hrvatsko-bosanske snage su gađale Stari most sve dok se on nije urušio. Simbol je u međuvremenu obnovljen kao i veći dio središta grada. Šetnice sa restoranima i kafićima su pune turista koji većinom dolaze u jednodnevni obilazak iz Dubrovnika u kojem borave.

Nedaleko od osmanskog dijela starog grada nižu se ruševine zgrada iz habsburškog vremena bez prozora i sa daskama na ulaznim vratima. „Vlasnici se ne mogu dogovoriti kome šta pripada“, govori Denis koji posjeduje radnju u centru grada. „To je svojevrsna pat-pozicija gdje nema pomaka, pa se objekti dalje urušavaju.“

Pat-pozicija se odnosi na cijelu zemlju. Nigdje to nije toliko izraženo kao u Mostaru, gdje je zapravo riječ o dva grada. Zapadno od rijeke Neretve žive bosanski Hrvati, istočno od rijeke su Bošnjaci. Obje strane imaju zasebne vlade, škole, komunalna preduzeća i elektroprivrede. Prije rata grad je bio velika mješavina, ženilo se nezavisno o religiji. Danas etnije žive okrenute jedne protiv drugih – ne samo u Mostaru nego u cijeloj zemlji. Kao turista teško da možete osjetiti tu napetost. Ali mnoge vidljive i nevidljive granice plaše i odvraćaju potencijale investitore.

Preko svih granica vodi put Via Dinarica, po uzoru na Via Alpinu. Još uvijek nisu svi putevi napravljeni što baš i nije jednostavan poduhvat budući da je riječ o ukupno 2000 km puteva za planinarenje. Tri rute prelaze granice osam zemalja; pored BiH tu su i Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Makedonija, Albanija i Kosovo.

Blakan mirno ujedinjen – što je moguće pri planinarenju to je i grupa mladih Mostaraca željela postići skulpturom Brucea Leeja. Glumac je bio model za skulpturu koja je otkrivena 2005. a zatim postala predmet napada politički motivisanih vandala. Ipak, željezna skulptura ujedinjuje mlade ljubitelje borilačkih vještina.

 

Izvor: aargauerzeitung.ch

 
Twitter
Anketa

Gdje planirate doček Nove godine?

Rezultati ankete
Blog