Društvo

Između vjere i ljudskih prava – od identiteta do identiteta

Prva bh. Povorka ponosa je održana u Sarajevu 8. septembra i još uvijek je tema koja polarizuje strane, ako se uopšte o njoj priča. Dok jedni pokušavaju zaboraviti da se dogodila u nadi da se takva „sramota“ više neće ponoviti, drugi, pak, tek svoju borbu započinju.

Koliko su zapravo oprečna stajališta obje strane najbolje pokazuje emisija „Identiteti“, emitovana 26.11. na BHT1 televiziji, a u kojoj su učestvovali Lejla Huremović iz Organizacionog odbora Prve bh. povorke ponosa te Sanin Musa, teolog i organizator antiprotesta iz NVO „Iskorak“. 

U nadi da se što vjernije pokažu dvije dijametralno oprečne strane, sa akcentom na identitet jednih i drugih, emisija je fokusirana na važna pitanja kao što su povod održavanja skupova, ljudska prava, te govor mržnje.

Govoreći o identitetu, vodeći francuski intelektualac Alain de Benoist je rekao: „Identitet je složeno pitanje ponajprije jer se identitet javlja kao problem tek kada on više nije nešto što dolazi samo od sebe. U tom smislu pitanje identiteta tipično je moderno pitanje. U tradicionalnim društvima niko ne pita za svoj identitet jer identitet je nešto što se podrazumijeva, nešto očigledno. Evo i prvog zaključka: tek kada je identitet pojedinca ili zajednice ugrožen, tek tada postavljamo pitanje o identitetu. Upravo je to slučaj danas, i upravo stoga pitanje identiteta vruća je politička i ideološka tema. Identitet postaje problematičan u epohi moderne i postmoderne, budući da se svi putokazi sve više gube i ne zna se više što znači smisao života.“

„Mi smo se danas skupili da osudimo jedno veliko zlo koje je ušlo u ovaj grad. Ovaj grad u svojoj višestoljetnoj historiji ni je doživio veće poniženje nego što mu se danas sprema. Danas mi imamo situaciju da dolazi nekoliko stotina ljudi LGBT populacije da okupira ovaj grad, unese u njega svoje ideje a stotine hiljada ljudi se pozivaju da se skloni od toga i da budu mirni i da ignorišu,“ rekao je Musa na antiprotestima 8. septembra a ovo su ujedno bile i uvodne riječi emisije.

„Danas, više nego ikada do sad mi, lezbijke, gejevi, biseksualne, trans, interspolne i kvir osobe u Bosni i Hercegovini prestajemo biti nevidljive. I danas više nego ikad do sad poručujemo da ćemo se hrabro i dostojanstveno boriti za naše živote. Za živote, koji kao ni bilo koji drugi, ne mogu biti u četiri zida.  Za živote oslobođene od straha i nasilja, jer je dosta“, istakla je Huremović na kraju održane Prve bh. povorke ponosa.

Pokušavajući odgovoriti na pitanje voditeljice koji je razlog bio održavanje „parade“ i antiprotesta, iako su bezbroj puta organizatori Povorke napomenuli da nije riječ o paradiranju već borbi za jednaka prava, Huremović u svom stajalištu je ponovila do sada nebrojeno puta iznesen stav kako je šetnja tog 8. septembra bila borba za jednaka prava LGBTIQ populacije u bh. društvu.

„Ono što smo mi uspjeli, ja bih rekla, zaista da poručimo sa povorke ponosa jeste da mi lezbejke, gejevi, biseksualni, trans, interspolne osobe u Bosni i Hercegovini postojimo i da smo oduvijek postojali, da tu živimo, da tu uradimo, da se tu školujemo, da plaćamo porez a to je državi, ali da nažalost samo zato što imamo drugačiju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet doživljavamo različite vrste nasilja i diskriminacije i to nije nikakva floskula to je nažalost realnost. Samo u ovoj godini smo svjedočili nekoliko napada na LGBTIQ osobe i to jeste pokazatelj. Ja svakodnevno radim sa LGBTIQ osobama i nažalost do mene dolaze poražavajuće informacije o nasilju u porodici, o nasilju u školi i zbog toga smo nažalost prisiljeni da ne živimo naše živote autentično kao što to drugi građani i građanke ove države mogu. Zbog toga smo se odlučili da organizujemo protestni skup, da izađemo na ulicu i da se na ulici borimo za naša osnovna ljudska prava“, istakla je Huremović na početku.

Dijametralno suprotnu uvodnu riječ su gledaoci mogli čuti od Muse koji uporište u svom viđenju situacije te razlogu za organizoavnje aniprotesta nalazi u vjeri i Kur'anu, na koji se poziva a kada je rekao: „Prije svega sa duhovnog aspekta, kao čeovjek koji je posvetio život bogu jedinom Allahu dž.š. u njegovoj vjeri kao čovjek koji je mladost ostavio na tom putu, kao onaj ko čita božju objavu Kuran svim ljudima objavljenu i koji čita hadis božjeg poslanika Muhameda s.a.v.s. nije tu bilo nikakve druge dileme ili opcija osim izaći i kazati „ne“ tome, znači što se spremalo i evo što se desilo nažalost u gradu Sarajevu. Kad kažem s duhovne strane prije svega, vođeni primerom čovjeka koji se zvao Lut a.s. kojima gospodar uzvišeni govori u njegovom vremena otprilike prije 5.000 godina nešto više u Bibliji poznat kao Lot, čovjek koji prvi svedočio pojavi homoseksualizma na zemlji, barem u tom javnom eteru u jednom večem u obliku i koji je pozvan kao božiji poslanik da se izbori i da se suprostaviti tome. Naravno to je bila naša vodilja stoga je to znači taj duhovni karakter primaran. S druge strane izašli smo da se suprotstavimo nasilju, jer je najveće nasilje po Kur'anu časnome pridruživati bogu jedinom druga. Populacija kojoj pripada moja sagovornica jeste iblisa, sotonu, lucifera prokletog, šejtana je pripisala kao druga, partnera, saučesnika u vlasti  Allahu dž.š.  i to se naravno implementovalo zorno i jasno tog dana. Znači bio je osmi septembar u Sarajevu.“

Dok je Huremović svoju uvodnu riječ bazirala isključivo na činjenici da su LGBTIQ populaciji uskraćena prava, koju ostali građani u ovoj zemlji uživaju, organizaciju Povorke Musa pak vidi kao priliku da „protagonisti Novog svjetskog poretka“ nametnu nešto neželjeno građanima u BiH.

„Kad kažem LGBTIQ i tako dalje populacija, biće tu još nekih slova, samo je oruđe, sredstvo u rukama protagonista Novog svjetskog poretka koji preko homoseksualizma žele ustoličiti upravo, kojeg sam spominjao iblisa, lucifera, šetjana kao vladara na zemlji. Svjesni vjernici, ne samo muslimani, tome se suprotstavljaju i tome će se dok god budu mogli suprotstavljati. Naravno, tu je prisutan ovosvjetski dio, da se vratimo u naše životne sfere, dunjaljučke kako mi kažemo, podržavajući LGBT kao standard koji nam se predstavlja, a to je ono što ljudi vjeruju da je najbolje, da je znači najbolji sistem, način života, mi ćemo jednostavno racionalno, razumski prihvatljivo kazati da za 100 godina, nešto manje nestaće života na zemlji. Znači, mi smo izašli da se izborimo za pravo našoj djeci da budu normalna, da normalno žive“, istakao je Musa.

Slušajući Musu čovjek ne može a da se ne zapita da li organizatori antiprotesta zaista vjeruju da LGBTIQ populaciju u svojoj borbi za jednaka prava podržavaju isključivo nevjernici, te da li su svi oni koji su taj dan šetali pod zastavama duginih boja nenormalni, ako, po riječima Muse se „normalni“ bore protiv šetnje marginiziranih osoba.

„Naravno da je najnormalnije i  najljudskije bilo izaći i reći „ne“ tome, barem onoliko koliko smo to mogli da iznesemo. A pošto su osobe iznijele izvan svoja četiri zida svoj način seksualnog života, mi smo naravno izvan džamijskih zidova iznijeli spominjanje gospodara, zikra i tekbira i tako dalje. Još jednom znači, nije to lov na vještice. Ovdje niko tome ne poziva niti se o tome radi. Nemamo ništa protiv onog što se dešava u četiri zida. Nije nam naređeno da obilazimo to i špijuniramo. Međutim, kada se s nečim izađe u javni eter,  automatski je normalno očekivati protivljenje tome i odgovor na isti“, rekao je Musa.

Na pitanje voditeljice na čemu Musa zasniva izjavu da će „ljudski rod izumrijeti za 100 godina“, on joj odgovara kako tu činjenicu temelje na tome „da više nema razmnožavanja, nema više rađanja djece. Ovaj ljudski rod dolazi do ivice svoje, dolazi do kraja. To je jasno, to je sasvim racionalno“, zaključuje Musa.

Upravo fraza „između četiri zida“ je bila i povod za održavanje Prve bh povorke ponosa pa je Huremović replicirala na Musinu izjavu, osvrnuvši se i na njegovu izjavu o izumiranju ljudskog roda zbog prihvaćanja LGBTIQ populacije.

„Vrlo važno zapravo je ova činjenica spominjanje četiri zida i da oni nemaju ništa protiv toga što smo mi u četiri zida. Problemi i nastaju nekako tu upravo, gdje se naši životi svode samo na seksualni čin a ne na ljudski život. Dakle, mi smo ljudska bića koja postoje izvan četiri zida. Onog trenutka zapravo kada bilo koji građanin i građanka ne bude mogao ostvariti pravo da uđe u brak, da ima djecu, da se svojim partnerom i partnericom gradi budućnost, gradi porodicu, onda nećemo ni mi izlaziti iz četiri zida. Do tad i mi imamo ljudsko pravo da budemo i postojimo u ovoj državi i bilo gdje na planeti. To je jako važno naglasiti. Isto tako, kada govorimo o nastanku svijeta sa LGBTIQ osobama vrlo važno je napomenuti činjenicu da seksualna orijentacija ili rodni identitet nije nešto što se može promijeniti, nego se s tim rađamo. Da je tako, svi mi koji smo odrastali zapravo u heteroseksualnim porodicama bismo danas bili heteroseksualni. I ja dolazim iz heteroseksualne porodice kao sve LGBTIQ osobe, dakle nemoguće je promijeniti našu seksualnu orijentaciju. S druge strane, isto vrlo važno je i mi možemo imati djecu. Dakle, naravno da ljudski rod se nastavlja i naravno da to nema apsolutno nikakva uporišta da bi se takvo nešto moglo desiti“, kazala je Huremović.

„Ljudski rod će se naravno nastaviti, zato što ideja nikada nije bila prhvaćena i neće biti prihvaćena. Naravno ne u masovnom obliku barem ne ovde u Bosni i Hercegovini.  Međutim, o kakvoj mi toporodici govorimo kada govorimo o usvojenoj djeci. I apsolutno se ne slažem sa činjenicom da se rađaju ljudi s tim. Jer onda potvaramo naše gospodara da je nepravedan. Znači, dati nekome gen da se rađa s tim a nakon toga kažnjavati i nakon toga znači isprovoditi određene kazne, kako to nalazimo u Bibliji i Kur'anu, to je nepravedno. Allah dž.š. nije nepravedan. Znači ne možemo se nikako složiti s tim da se rađamo, nego postoje neki uzroci određeni kroz život. Postoji možda nekada neki okidač, neki odašiljač koji pokrene određene procese u čovjeku“, replicirao je Musa na riječi Huremovićeve.

„Uostalom, kako jedna heteroseksualna osoba zna da jeste heteroseksualna na isti način tako i mi znamo da nismo heteroseksualni“, istiće u daljem obraćanju Huremović. 

„Ali ono što sam maloprije rekla je vrlo važno, da mi dolazimo iz heteroseksualnih porodica i da očigledno uticaj heteroseksualnosti nije mogao da promijeni našu seksualnu orijentaciju,a imajmo u vidu da otprilike 90% stanovništva jesu heteroseksualni, a idalje nisu uspjeli promijeniti moju sksualnu orijentaciju. I zaista je bezobrazno gledati život samo kroz moju seksualnu orijentaciju, kada svaka ljudska osoba ima niz svojih identiteta. Moj identitet je i odlaziti na posao, moj identitet je i odlaziti kod moj mame na ručak. Moj identitet je i postojati u ovoj državi i najmanje zapravo dio mog identiteta, kao ljudskog bića, je seksualna orijentacija. A ono što je problem jeste što se konstantno stavlja fokus na našu seksualnu orijentaciju. Zbog toga mi izlazimo na ulicu. Zato što je naša seksualna orijentacija drugačija od heteroseksualne, mi konstantno doživljavamo nasilje. I kad neko kaže da je protiv toga da je neko LGBTIQ, treba da nosi jednu veliku odgovornost za nasilje koje se nas nama dešava. Svaki put kad neko kaže da je protiv, neko nad nama vrši nasilje svakodnevno.“

Možda u prilog izgovorih riječi Lejle Huremović najbolje govori činjenica da buduća premijerka Finske, Sanna Marin, je dijete posvojenog lezbejskog para, koja je u vanbračnoj zajednici sa svojim partnerom dobila dijete. Iako su ove informacije nebitne za kvalitet obavljanja posla buduće najmlađe finske premijerke, upravo su one stavljene u fokus svih novinskih agencija te jasno pokazuju da društvo u kojem živimo, ma koliko ono napredno bilo iz svega pokušava izvući senzacionalizam.

„Svakako smo protiv nasilja, kažem onog najvećeg, a izraženo u ovom smislu sam sam znači, kao što sam to rekao i prije početka snimanja, mnoge ljude odvratio od nasilja prema ovoj populaciji i to mi nije ni malo žao, naprotiv. Odbijam biti heteroseksualan.  Hoću da budem normalan kao što je to uvijek bilo. Odbijam, znači, ove neke nove jezičke zavrzlame i vratolomije tipa je transeksualan, strejt i tako dalje. Hoću da budem normalan, jer znam šta je normalno što je nenormalno. Tome učim svoju djecu. Moj identitet jeste časna Allahova vjera, njegova časna knjiga Kur'an i njegov poslanik Muhammed s.a.v.s. I s te strene, znači,  nikada se nećemo složiti sa ovim što postoji. Naravno, mi smo svjesni u kakvom društvu živimo. Živimo u sekularnoj državi, živimo u sekularnom društvu, koje nam zabranjuje vjeru, vjersko ispoljavanje svojih osjećaja. I kažem, nećemo se složiti sa time. Homoseksualizam gledamo kao grijeh od velikih grijeha. Prisutni su svuda oko nas. (...) Ali moramo kazati da ipak to jedini grijeh zbog kojeg je narod uništen. O tome nam govori i Biblija, o tome nam govori Kur'an. Zbog toga je potreba više da se stane pred to, kako ga mi smatramo. Smatramo ga, znači, sudomijom, nenormalnom stvari, da stanemo pre to. Iz tog razloga smo bili tu i svaki put kada se vrate pripadnici LGBTI-a, vratićemo se mi“, rekao je Musa osvrćući se na riječi Huremovićeve.

Ono što je suprotno onome što je Musa netom po održavanju Prve bh povorke ponosa govorio je činjenica da je krajem septembra u Londonu uspješno okončana kampanja prikupljanja novčanih sredstava za organizaciju Prvog muslimanskog LGBT prajda, a koji je planiran za proljeće 2020. Prema riječima organizatora cilj ovog prajda je „da pomogne narednim generacijama kako bi shvatili da je OK biti i musliman i biti LGBT.“ 

„Sve dok ne budemo imali ravnopravan status u društvu i dok bude postojalo nasilja, mi ćemo biti na ulici, mi ćemo se boriti za naša ljudska prava“, kazala je Huremović na što joj je Musa upao u rečenicu sa svojim odgovorom da „ako smatrate da je ravnopravan status to da se javno ljubite, da javno promovirate određene seksualne aluzije na ulici, da moje dijete u školli uči da je to sasvim normalno, uvijek ćemo se borit protiv toga na tom putu i ako treba podnijeti stanovitu žrtvu. Ja ne želim da to ikada bude normalno u državi i to je moj identitet.“

Huremovićevoj je zasmetao izbor Musinih riječi na što je rekla da to zvuči kao poziv na nasilje.

Emisija nije mogla proći bez pitanja o sigurnosnim mjerama koje su taj 8. septembar bile veoma velike na obje strane skupova.

„Još jednom, mnoge ljude sam odvratio da nasiljem idu ili da pokušavaju bilo koju vrstu fizičkog obračuna ispoljavati prema pripadnicima LGBT populacije. Na kraju naše šetnje ljudi su htjeli da pređu zaštitnu ogradu, idu na policiju fizički, međutim to nismo dozvolili.  Od početka smo insistirali na nenasilju, nenasilnom skupu. I još jednom znači, tvoj ono što sada, ovim okolnostima se može, to je maksimum našeg djelovanja. Imamo sasvim dovoljno verbalnih argumenata kojima možemo uvijek se suprostaviti. Nasilje nije potrebno“, istakao je Musa.

„Nažalost jeste bilo potrebno. Tome svjedoče svi dokazi, koje možete tražiti od policije, koliko je zapravo bilo prijetnji nama i koliko je bilo pozivanja na nasilje i pozivanje na okupljanje protiv povorke ponosa. Dakle, svi ti podaci postoje. Mi smo apsolutno sve prijavili policiji. Dakle, zbog toga su bile onolike mjere sigurnosti. Ne zbog nas. A video snimci mogu da svjedoće, koliko smo mi imali jedan miran i dostojanstven skup, kojim smo zapravo širli ljubav a ne mržnju. I nisu bili tu zbog nas, tu su bili zbog onih koji su htjeli da napadnu nas“, replicirala je Huremović.

Na što je Musa odgovorio rečenicom: „Vašu ljubav, molim vas, ostavite za sebe.“

„Licemjerni gadovi bolesnih težnji“ je jedan od transparenata, koji je mogao biti viđen na antiprotestu, pa upitan da prokomentariše govor mržnje sa svog stajališta, Musa je kratko odogovorio kako su transparenti prošli prethodnu recenziju, ali je taj promakao. Transparentima su prisutni izrazili svoje osjećanje, kako je naveo Musa. „Ovaj izraz gadovi, malo je degutantan. Međutim, sve ovo drugo znači, licemjerje, bolesne težnje itd, svakako po nama, po našem rezonu, po našem svjetonazoru su prisutne u toj populaciji. Tako da je taj transparent tu bio, po nama, sasvim opravdan. Naravno, ne želim ovim širiti mržnju, ne govorim o govoru mržnje, izražavam svoje stanovište. To je moj identitet“, zaključio je Musa.

„Nama svakodnevno dolaze LGBTIQ osobe, koje su onog trenutka kada su rekle svojim roditeljima da su LGBTIQ su im bili oduzeti dokumenti, bili su prisiljeni da ostanu u kući zaključani, čak i ukoliko su bili punoljetni. Nad njima se, zaista, vrši nasilje, i psihičko, i fizičko, i ekonomsko nasilje u kućama. Dakle, roditelji nad njima vrše nasilje ili ih istjeruju iz kuće i ostavljaju ih da se sami brinu o sebi. (...)

Ja mislim da niko u ovoj državi ne bi trebao da se boji za svoj život da se boji za svoj posao samo zato što voli isti spol. I mislim da je to poražavajuće za jedno demokratsko društvo, za društvo koje je zaista mnogo proživjelo nasilja u prošlosti, da se takav teret stavlja na ljudska bića. I zbog toga mi izlazimo na ulicu. Zbog toga ćemo se nastaviti boriti, ne samo kroz Povorku ponosa nego svakodnevno radeći na poboljšanju stanja ljudskih prava svih ljudi u Bosni i Hercegovini. A mislim da je Povorka ponosa, da je 3.000 ljudi poručilo da smo mi svi tu zajedno i da se zajedno borimo i da ono što pogađa nas kao LGBTIQ osobe pogađa i druge i obrnuto“, istakla je Huremović.

Upitana da prokomentariše emisiju „Identiteti“ i predoči svoje viđenje dijaloga ova dva sagovornika, psiholog-terapeut dr. Nermina Vehabović-Rudež nam je rekla: „Kad sam pogledala emisiju ono ono što je prvo bilo je osjećaj ponosa, da su dvoje ljudi sa dva zaista oprečna stava sjedili jedno pored drugog bez nekog velikog konflikta i sa jednim uvažavanjem, što je jedan veliki uspijeh za mene zato što se radi o dva zaista dva različita stava. Jednom, Lejlin stav o LGBT populaciji. Lejlu lično poznajem i zaista sam zadovoljna načinom na koji je ovo odgovorila. Ali i sam teološki stav je baziran upravo na znanjima i uvjerenjima, koja promoviše zapravo čovjek koji se bavi teologijom. On brani svoj stav a Lejla brani stav osoba koje su homoseksualne, odnosno koje su trans osobe itd. Ono isto što bih željela naglasiti jeste da niti ćemo ukloniti ljude, koji imaju problem sa LGBT populacijom niti ćemo ukloniti ljude koji imaju problem sa teološkim shvatanjima. Nama je za cilj da se društvo senzibilizira, da prihvatamo da ljudi mogu imati različita mišljenja i da imaju pravo da žive sa svim jednakim pravima kao i ostali. Lejla jako dobro objašnjava ovaj dio kada se teološki govori da je riječ o bolesti, što ona objašnjava da nije riječ o bolesti već je to nešto s čime se osoba rađa. To je različito od onoga kako teolog tumači. I vrlo često zato što se tumači kao bolest, to jeste zadužbina iz nekih davnih vremena, je stav prema tim osobama upravo takav.“

 

Frontal
 
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog