Mazalica je izjavio da, dok se nacionalna pripadnost može posmatrati kao subjektivan osjećaj i jedno od individualnih prava, jezik sa svojim sadržajem i pravilima spada u objektivne kategorije.
– Niko vam ne može zabraniti da sebe nazovete Eskimom, DŽedajem ili Klingoncem, ali nijedna međunarodna povelja ni konvencija vam ne daje za pravo da nečiji jezik uzmete i nazovete imenom svog naroda ili jedne od regija zemlje u kojoj živite i koju dijelite sa još dva naroda – ukazao je Mazalica.
On je rekao da je jezik kojim danas govore sva tri konstitutivna naroda u BiH standardizovao Vuk Stefanović Karadžić svojom gramatikom i rječnikom.
– Zato, lingvistički gledano, može postojati samo jedan – srpski jezik. Političkim, ustavnim i zakonskim nasiljem ne može se derogirati struka, a to nisu ni pomislili pokušati Amerikanci, Meksikanci, Brazilci ili Austrijanci, koji govore engleskim, španskim, portugalskim ili njemačkim jezikom. Samo Bošnjaci i Hrvati koriste Vukovu reformu da bi napravili sebi jezike, a onda ih nazivaju prema svom nahođenju – naglasio je Mazalica.
Mazalica je rekao da zbog toga oko tih pitanja ne smije biti popuštanja, jer se čuvanjem srpskog jezika od "krađe i lopovluka" štite i srpska kultura i identitet.
– Ako danas dozvolimo "bosanski" jezik, sutra postajemo Bosanci, jer prema uvriježenom shvatanju ljudi koji žive u Bosni, logično, govore "bosanskim" jezikom – naglasio je Mazalica za Srnu.
Salkić i Hurtić predstavili su u Banjaluci nacrt zakona o službenoj upotrebi službenih jezika BiH u Republici Srpskoj kojim se, uz srpski i hrvatski, pominje i "bosanski".
U Ustavu Republike Srpske navodi se da su službeni jezici – jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda.
Srpski lingvisti jedinstveni su u stavu da istorijske činjenice potpuno pokazuju da je "bosanski jezik" politička tvorevina, te da sa naučne strane ne postoji nikakav razlog za takvu ideju.
Foto: Siniša Pašalić/Ringier
Izvor: srna.rs
