vlasti ili kraće pola moći ženama, Inicijativa Građanke za ustavne promjene
u BiH dobiva sasvim drugi značaj.
Podsjećanja
radi, Inicijativa Građanke za ustavne promjene traži promociju rodne i
polne ravnopravnosti kroz korištenje rodno odgovornog jezika, uvođenje afirmativnih mjera i proširenje
postojećeg Kataloga prava u Ustavu BiH.
U Fondaciji CURE Maida Zagorac,
koja je dio ove Inicijative, pojašnjava da Generalna preporuka broj 40 potvrđuje
ono što Građanke zagovaraju godinama, a to je stvarna rodna ravnopravnost.
Uz stvarnu rodnu
ravnopravnost mi godinama zagovaramo i izmjene Izbornog zakona BiH tako da na
listama bude po 50 posto žena i muškaraca, ali Generalna preporuka 40 CEDAW Komiteta ide dalje od toga i traži ravnopravnu zastupljenost, 50:50 posto,
i žena i muškaraca na svim mjestima na kojima se odlučuje što je i po 50 posto
zastupnika i zastupnica. Mi implementaciju vidimo kroz uvođenje afirmativnih
mjera u sam Ustav BiH čime bi one postale obavezne i za sve niže zakonske akte
na svim nivoima vlasti u BiH. Ova Preporuka potvrđuje naše zahtjeve i daje nam
novu motivaciju da nastavimo zagovaranje, kaže Zagorac.
Preporuka naglašava da je autentično političko učešće ključno za unapređenje prava
žena. Ona prepoznaje mnoge prednosti ravnopravnog odlučivanja, uključujući
povećanje mira, ekonomskog rasta i održivosti. Osiguravanje jednake
zastupljenosti žena nije samo pitanje ispunjavanja kvota, već zahtijeva
sistemsku transformaciju. Ovo uključuje ugradnju rodne ravnopravnosti u
ustavne okvire, uspostavljanje zakonskih obaveza za jednaku političku
zastupljenost i participaciju, te razvoj podržavajućih politika, praksi i
programa. Kroz ove mjere, prema stavu Komiteta CEDAW, zemlje mogu
institucionalizovati rodni paritet kao trajni standard upravljanja, a ne samo
privremenu mjeru, što se u praksi često dešava(lo). Ključni stub preporuke je
implementacija pravnih i političkih okvira za institucionalizaciju jednake
zastupljenosti. Ovo uključuje ustavne izmjene koje nalažu rodnu
ravnotežu 50:50, kreiranje nacionalnih akcijskih planova fokusiranih na
paritet, kao i kontinuirano praćenje napretka prema ovim ciljevima. Privremene
posebne mjere, poput izbornih kvota, također su istaknute kao efikasni alati za
pokretanje zastupljenosti žena i suzbijanje dugotrajnih prepreka.
Ako posmatramo podatke u IPA
Paraline bazi (https://data.ipu.org/women-averages/), globalni postotak žena je 26,9%, evropski prosjek je 31,6%, a Bosna i Hercegovina je sa 19,1% ispod ovog
globalnog i regionalnog prosjeka, ali stoji i značajno lošije od zemalja u
okruženju – Makedonija 39,2%, Srbija 38%, Slovenija 37,8%, Hrvatska 33,1 %…
Štaviše, ako pogledamo podatke u istorijskom kontekstu – možemo zaključiti da u
proteklih 20 godina Bosna i Hercegovina nije poduzela nikakve mjere koje su
imale značajan učinak na procenat sudjelovanja žena u politici, ali ni na
području supstantivne predstavljenosti žena. Čini se da čak ne postoji niti
percepcija ozbiljnosti problema, niti ideja šta učiniti. S druge strane, Opća
preporuka CEDAW komiteta broj 40 skreće pažnju na potrebu značajnih
transformativnih promjena u pravcu jednake i inkluzivne zastupljenosti žena u
sistemu odlučivanja, kaže Amila Ždralović,
prodekanica za naučnoistraživački rad na Pravnom fakuletu Univerziteta u Sarajevu.
Naglašava da feminističke znanstvenice, aktivistkinje i organizacije
kontinuirano nude rješenja u segmentu političke participacije žena koja bi
trebala imati pozitivne učinke kako na procenat sudjelovanja žena, tako i na
supstantivne pozitivne promjene.
U tom kontekstu se svakako izdvaja
Inicijativa Građanke za ustavne promjene jer Opšta preporuka broj 40 traži
transformativne promjene, a prvi odgovor Bosne i Hercegovine na ovu preporuku
može biti reforma shodno prijedlozima koji dolaze iz naučnog i aktivističkog
rada koji je objedinjen u Inicijativi Građanke za ustavne promjene, zaključuje Ždralović.
Pravnica Delila Hasanbegović Vukas iz Sarajevskog otvorenog
centra smatra da je Preporuka broj 40 jako važna vodilja i standard za
procese u Bosni i Hercegovini koji treba da kreću od Ustava i pretoče se na zakonske
i druge propise kao i procese odlučivanja na svim nivoima vlasti.
U kontekstu pristupanja BiH Europskoj uniji, ali i implementacije
standarda Vijeća Europe i UN-a kao što je CEDAW konvencija, ključno je
pozabaviti se problematikom rodno zasnovane neravnopravnosti koju generira
i sam Ustav BiH, a o kojoj se manje govori i koja se nedovoljno potencira. Iz jednog izbornog ciklusa u
drugi žene ostaju nedovoljno zastupljene u institucijama, na rukovodećim
pozicijama u javnim poduzećima i ustanovama ali i na svim politički,
parlamentarnim i procesima izvršne i zakonodavne vlasti u BiH. Također,
nisu vidljive kroz jezik samog Ustava BiH. Sada CEDAW Generalna preporuka broj
40 daje osnov izmjenama i dopunama Izbornog zakona u BiH i pratećih zakona kao
što je Zakon o Vijeću ministara BiH i drugi zakoni koji regulišu rad
institucija i tijela vlasti, koje bi uvele obaveznu kvotu od 50% učešća oba spola,
odnosno ravnomjeran raspored žena i muškaraca na izbornim listama, kaže Hasanbegović Vukas i zaključuje da je prioritet primjena
već postojećih propisa kao što je Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH,
ali i unapređenje postojećih izbornih propisa.
Naravno, ustavne promjene su jako važne, kao preduvjet i dodatni
garant vidljivosti i ravnopravnog učešća oba spola u procesima odlučivanja, zaključuje Hasanbegović Vukas i podjeća da se Inicijativa
Građanke za ustavne promjene okuplja oko zagovaranja rodno osjetljive reforme
Ustava BiH kako bi se osiguralo ravnopravno i zakonito učešće žena i
muškaraca u privatnom i javnom životu.
U
CEDAW-preporuci br. 40 stoji da Komitet smatra da dugoročna i strukturna
odsutnost žena na globalnom nivou iz sistema donošenja odluka ne predstavlja
samo ozbiljno kršenje ljudskih prava, već također lišava svijet potencijala
polovine svoje populacije.
Zastupnik
u Parlamentu BiH i predsjedavajući Ustavno-pravne komisije Albin Muslić (SDP
BiH) kaže da podržava implementaciju Generalne preporuke 40 u ustavno-pravni
sistem BiH.
–Nemam
nikakav problem s ravnopravnošću, ali mi se uvijek kao problem pojavljuje rezultat
pitanje izbora jer mi imamo otvorene liste i u parlamente ulaze oni koji osvoje
najviše glasova. Mi možemo težiti ka tome da kandidatske liste budu sa 50 posto
žena, ali to nije garancija da će one biti izabrane u zakonodavne organe jer to
zavisi od volje građana. Dakle moguće je da se politički subjekti i
zakonodavsto odrede tako da zastupljenost na kandidatskim listama bude 50-50,
ali ne znači da će kandidatkinje biti izabrane. Što se tiče imenovanja – to se,
ako želimo ići u tom pravcu, može normirati u propisima koji reguliraju rad
izvršnih organa vlasti i obezbijediti određenu zastupljenost polova tamo gdje
je moguće, gdje je paran broj ljudi, ali imamo recimo Predsjedništvo BiH koje
ima tri člana ili naprimjer Vladu Unsko-sanskog kantona koja ima devet članova,kaže Muslić. Na primjedbu da u BiH postoji Zakon o jednakopranvosti polova
koji to definiše i da je potrebna
politička volja kaže da nema problem s tim i da može biti i više žena,
te najavljuje da će kao zasutpnik pokretnuiti određene
inicijative.
Prvo
mogu postaviti poslaničko pitanje i zatražiti polnu strukturu zaposlenim u državnim
institucijama jer da bismo mogli reagirati ako postoje odstupanja od ravnopravnosti
– moram imati potpunu informaciju. Nakon toga možemo ići u pravcu korekcija
tamo gdje je moguće i potrebno, kaže Muslić.
Preporuka
također identifikuje intersekcionalne izazove s kojima se suočavaju žene,
kao što su oni vezani za rasu, socioekonomski status i invaliditet, koji
dodatno otežavaju političko učešće. Rješavanje ovoga zahtijeva usvajanje
višedimenzionalnog pristupa rodnom paritetu, integrirajući različite identitete
kako bi se osiguralo da su žene u svoj njihovoj raznolikosti zastupljene i da
imaju jednake mogućnosti za uticaj na politike koje ih se tiču. Preporuka
dodatno naglašava hitnost promocije liderstva mladih i integrisanja mlađih
generacija u sisteme odlučivanja. Perspektive mladih, posebno mladih žena, su
ključne za održivo liderstvo i za kreiranje politika koje odražavaju potrebe
budućih generacija. Da bi se postigao pravi rodni paritet, preporuka zagovara
(i zalaže se za) sveobuhvatne mjere usmjerene na različite oblasti, od
zakonodavnih promjena do obrazovanja društva. Ovo uključuje borbu protiv rodnih
stereotipa u medijima i obrazovanju, rješavanje rodno zasnovanog nasilja prema
ženama u javnom životu i osiguravanje pristupa žena ekonomskim resursima i
liderstvu u digitalnoj ekonomiji. Kroz ove napore, Generalna preporuka br. 40
teži da pruži jasan put ka stvaranju inkluzivnog i ravnopravnog sistema
odlučivanja koji podjednako koristi i ženama i muškarcima.
U ovom kontekstu Zagoracpodsjeća da Inicijativa Građanke za ustavne promjene, pored afirmativnih mjera koje bi obezbjedile rodni paritet na svim
mjestima odlučivanja, zagovara i ravnopravnost i veću vidljivost ranjivih i
marginalizovanih grupa u bh. društvu.
To bi značilo da bi i oni
bili priustni na mjestima odlučivanja i ukazalo bi na potrebu i mogućnost usvajanja
različtih javnih politika koje u fokus stavljaju ljudska prava i žena i raznih
marginalizovanih grupa. Takve javne politike treba da budu usvojene na nivou
BiH i na nižim nivoima vlasti i njima trebaju biti prepoznati izazovi i prepreke
s kojima se suočavaju različite ranjive grupe, ali i mogućnosti i prostor za napredovanje i strateško djelovanje
na unapređenju ljudskih prava žena i marginalizovanih grupa koje žive u našem društvu, kaže Zagorac.
Stručnjakinja
za ustavno pravo Lada Sadiković smatra da je Generalna preporuka broj
40 Komiteta CEDAW od ključnog je značaja za sve demokratske i pravne države
koje štite ljudska prava.
Njen značaj iznimno je
važan za državu Bosnu i Hercegovinu koja u okviru Općeg okvirnog sporazuma za
mir već skoro trideset godina implementira mir, a još uvijek, i pored
dodjeljivanja kandidatskog statusa za punopravno članstvo u Evropskoj uniji,
nije došla do faze da svojim građanima osigura standard ili minimum u
zaštiti i poštivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda. S obzirom da Preporuka
ističe autentično političko učešće ključno za unapređenje prava žena,
istovremeno se nadam da će pomoći, da sva lica pod jurisdikcijom države,
kako muškarci, tako i žene, budu jednaki pred zakonom. I drugo – Preporuka posebno
stavlja akcenat na osiguranje jednake zastupljenosti u smislu ispunjavanja
kvota i istovremeno zahtijeva sistemsku transformaciju što uključuje ugradnju
rodne ravnopravnosti u ustavne okvire, uspostavljanje zakonskih obaveza za
jednaku političku zastupljenost i participaciju, te razvoj podržavajućih
politika, praksi i programa, pa se nadamo da će postupanje po Preporuci dovesti
i do uklanjanja ozbiljnih, u Ustav Bosne i Hercegovine ugrađenih,
mehanizama blokade u vidu etničko-teritorijalnih kriterija za koje je Sud za
ljudska prava već odavno ustvrdio da su suprotna temeljnim evropskim
vrijednostima, te da Bosna i Hercegovina čim prije pristupi obavezi njihove
izmjene i usklađivanja svih odredbi Aneksa 4 – Ustava Bosne i Hercegovine –
sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, kaže Sadiković i naglašava da će samo
na taj način BiH postati pravna i demokratska država koja poštuje ljudska
prava, te će istovremeno biti sposobna da sistemski uvede rodnu ravnopravnost u
političkoj i svim drugim sferama uticaja kao što to zahtijeva i Preporuka i Rezolucija Vijeća
sigurnosti UN-a 1325 pod nazivom Žene, mir i sigurnost i sve druge preporuke i
rezolucije.
Podsjećanja
radi, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (The Convention on
the Elimination of All Forms of Discrimination against Women – CEDAW) je
međunarodna povelja o pravima žena. Odobrena je i predložena za potpis,
ratifikaciju i pristupanje Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija
34/180 od 18. decembra 1979. Stupila je na snagu kao međunarodni dokument 3.
septembra 1981. godine, nakon što ju je ratificiralo dvadeset država. 1982.
godine uspostavljen je Komitet za eliminaciju svih oblika diskiminacije nad
ženama u svrhu praćenja primjene Konvencije.
Konvencija
govori o jednakim pravima žena na učešće u političkom i javnom životu; jednako
pravo na obrazovanje i jednake mogućnosti napredovanja u karijeri; jednaka
prava u zadržavanju i mijenjanju državljanstva; jednaka prava koja se tiču
zapošljavanja, uključujući pravo na rad, pravo na jednake mogućnosti pri
zapošljavanju, napredovanju i sigurnosti posla, izbora zapošljenja; pravo na
korištenje beneficija, a naročito obavezu države da obezbijedi beneficije
vezane za materinstvo; jednaka prava pristupu zdravstvene zaštite, uključujući
i planiranje porodice, zabranu trgovine ženama i prostitucije; osiguranje
jednake participacije žena koje žive u ruralnim područjima u svim pogodnostima
seoskog razvoja i jednake mogućnosti da one pristupe zdravstvenim i obrazovnim
institucijama; jednaka prava prilikom sklapaja ugovora i upravljanja imovinom;
jednaka prava muškaraca i žena u porodičnim odnosima, uključujući
starateljstvo, usvajanje i pravo na reproduktivnu slobodu; ista prava u izboru
imena i prezimena te ista prava u pogledu vlasništva i upravljanja i
raspolaganja imovinom. Takođe definiše jednakost kao jednak tretman i
izjednačavanje žena sa muškarcima ne samo u formalnom smislu, nego i u
materijalnom smislu riječi, što znači da žene, da bi ostvarile iste rezultate,
moraju u sprovođenju i uživanju njihovih ljudskih prava stvarno biti
ravnopravne sa muškarcima, imati isti tretman i jednake šanse. Konvencija
insistira na izmjeni, odnosno ukidanju prakse, običaja i ustaljenog načina
ponašanja koji, nalazeći ispriku u religiji ili kulturi, stvaraju
diskriminatorske predrasude o podređenosti žena u poređenju sa muškarcima i
stereotipnoj ulozi žene.
Bosna
i Hercegovina je Konvenciju preuzela sukcesijom 1. septembra 1993. godine, a na
snagu je stupila 1. oktobra iste godine i na taj način postala njen obavezujući
pravni akt. CEDAW je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine, te se primjenjuje
direktno i ima prioritet nad domaćim zakonima. Države koje su ratificirale
Konvenciju dužne su podnositi periodične izvještaje ovom komitetu. 1999. godine
Generalna skupština UN-a usvojila je Opcioni protokol kojem je Bosna i
Hercegovina pristupila i ratificirala ga.
Konvencija
diskriminaciju žena definiše kao bilo koje neposredno ili posredno
razlikovanje, privilegovanje, isključivanje ili ograničavanje čiji se cilj ili
posledica ogleda u otežavanju, ugrožavanju, onemogućavanju ili negiranju
priznavanja, uživanja ili ostvarivanja ljudskih prava zbog pripadnosti
određenom spolu. Diskriminacija na osnovu pola uključuje još i bračni status,
porodični status, trudnoću i materinstvo, roditeljstvo i seksualnu
orijentaciju. Ova definicija diskriminacije je ugrađena u Zakon o ravnopravnosti
spolova Bosne i Hercegovine.
Piše: Rubina Čengić
