Prema aktuelnom zakonu u BiH, obnova vozačke dozvole slijedi na svakih deset godina, jer se na taj period izdaje važenje dozvole, i to košta 60 KM.
Međutim, tih deset godina se ne odnosi na penzionere i zdravstveno ugrožene.
Rok važenja vozačke dozvole penzionerima je tri godine, što praktično znači da oni u periodu od 10 godina čak tri puta moraju da obnove vozačku, čime su primorani da umjesto 60 KM, plate čak 180 KM.
U još nezavidnijoj situaciji su oni sa umanjenom zdravstvenom sposobnošću, jer moraju u nekim situacijama obnoviti vozačku i svake dvije godine, odnosno čak pet puta u periodu od deset godina, dok "obični" vozač to učini jednom.
Na taj način primorani su platiti čak 300 KM kako bi i dalje mogli voziti.
Magazinović zbog toga smatra da ova diskriminacija mora biti ukinuta.
Njegov prijedlog se bazira na plaćanju takse za obnovu vozačke dozvole na način da se njen iznos računa prema dužini roka trajanja dokumenta.
U prevodu, ako za produženje roka važenja vozačke dozvole u trajanju od deset godina treba platiti 60 KM, što je 6 KM godišnje, Magazinović je stava da bi penzioneri onda trebali da plaćaju za samo tri godine koliko im vrijedi dozvola, što je 18 KM, dok bi vozači sa smanjenom zdravstvenom sposobnošću koji vozačku dozvolu obnavljaju svake dvije godine plaćali 12 KM umjesto dosadašnjih 60 KM.
Tako bi, ističe Magazinović, svi vozači u Bosni i Hercegovini u periodu od 10 godina plaćali istu cijenu obnove vozačke dozvole, što danas nije slučaj.
"Prema zvaničnim podacima u Bosni i Hercegovini živi 826.707 ljudi starosti od 65 i više godina od kojih važeću vozačku dozvolu posjeduje 170.687 osoba. Svi oni, uz desetine hiljada onih koji iz zdravstvenih i drugih razloga vozačku dozvolu dobijaju na vremenski period kraći od 10 godina su diskriminirani na način da obnovu vozačke dozvole plaćaju višestruko više", naglasio je ovaj poslanik.
Podsjetio je da evropski standardi u oblasti sprečavanja diskriminacije nalažu da stariji i građani sa zdravstvenim problemima trebaju imati pravo na prilagođavanja koje uzimaju u obzir njihove specifične potrebe, ali i ograničene finansijske mogućnosti.
"U slučaju Pravilnika o vozačkoj dozvoli se o tome nije vodilo računa, te ne samo da penzioneri i osobe sa umanjenim zdravstvenim sposobnostima nisu bili u povlaštenom položaju, nego su praktično bivali kažnjeni obavezom plaćanja višestruko većeg iznosa takse za vozačku dozvolu za isti vremenski period", istakao je Magazinović, te dodao: "Ako težimo društvu jednakih kao što svi tvrde, onda neće biti problema da za preko 200.000 vozača omogućimo plaćanje iste cijene obnove vozačke dozvole kao i za sve druge, posebno imajući u vidu da većinu od ukupnog broja diskriminiranih čine penzioneri čiji su prihodi značajno manji od onih koji u ovoj situaciji plaćaju nižu cijenu".
Izvor: nezavisne .com
