Nisam neki ljubitelj skupštinskih rasprava ali neki dan sam sa posebnom pažnjom slušao nadmudrivanje narodnih predstavnika naroda povodom “krize talaca” u Sarajevu. Elem, kažem ja sebi: “Srđane, nije u redu da oni čitaju i analiziraju tvoje tvitove, a ti ne možeš da saslušaš njihova razmišljanja o dešavanjima u Sarajevu”.
I krenu rasprava. Sve opšte mjesto do opšteg mjesta, bol i tuga neizmjerna frcaju sa govornica, i tada začuh…
“Niko ne može zabraniti i uskratiti parlamentarcima slobodu kretanja, pa čak ni onda kada ti parlamentarci uskraćuju određama prava građanima te države.
Ovo izgleda surovo, ovo izgleda bezosjećajno, ali u normalnoj državi, da li parlamentarci obezbjeđuju određena prava i da li se bore za poštovanje prava građana, se ocjenjuje na izborima, a ne na ulici!“
Ove riječi je izgovorio poslanik SNSD Srđan Mazalica na 15. posebnoj sjednici Narodne skupštini Republike Srpske 14. juna ove godine.
Šta iz ovih riječi Mazalice možemo zaključiti?
1. Sloboda kretanja parlamentaraca je važnija od svih ostalih sloboda građana Bosne i Hercegovine.
2. Svi građani u Bosni i Hercegovini imaju jednaka prava samo parlamentarci imaju jednakija.
3. Građani Bosne i Hercegovine svake četiri godine na izborima daju legitimite ideji da su domaći parlamentarci jednakiji od njih.
4. Ni jedan drugi oblik demokratije nije prihvatljiv izuzev izbora, pogotovo ako si u vlasti.
5. Stanovnici Bosne i Hercegovine trebaju da imaju razumijevanje za to što su im parlamentarci bezdušne psihopate.
6. Bosna i Hercegovina je normalna država.
7. U Bosni i Hercegovini žive građani, a ne konstitutivni narodi i ostali.
8. Biće izbora 2014. godine.
9. Bosna i Hercegovina se neće raspasti do 2014. godine.
Moja je dužnost da jedan ovakav „biser“ socijaldemokratskog graditelja demokratije Mazalice podijelim sa svima vama i ne dozvolim da završi na smetljištu istorije. Istorija domaće demokratije mi to nikada ne bi oprostila.
