09. 12. 2013. godine, sjednica Predsjedništva BiH…
Željko Komišić: Gospodo, trebalo bi da pošaljemo telegram saučešća povodom smrti Nelsona Mandele.
Nebojša Radmanović: Slažem se, o mrtvima sve najbolje.
Bakir Izetbegović: Ovaj put ću se složiti sa vama.
Željko Komišić: Šta da napišemo, a da bude prikladno?
Bakir Izetbegović: Ma ja mislim da na kraju treba da bude „Neka ti dragi Alah podari lijep dženet i vječni rahmet“.
Nebojša Radmanović: Nema šanse, pa nije on musliman. On je crnac, jel može „laka ti crna zemlja“.
Željko Komišić: Ja kao predstavnik Hrvata slažem se sa Nebojšom.
Bakir Izetbegović: Opet sam preglasan, ali ovaj put neću potezati vitalni nacionalni interes.
Nebojša Radmanović: Ja predlažem da počnemo sa onim njegovim citatom „Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da mijenjate svijet”.
Bakir Izetbegović: Nebojša, jel se vi to sprdate sa djecom i roditeljima iz Konjević Polja i njihovim obrazovanjem?
Željko Komišić: A dvije škole pod istim krovom, mislim da tako nikako ne bi smjeli početi.
Nebojša Radmanović: Ma nije to ta vrsta diskriminacije, to je više stvar konstitutivnosti.
Bakir Izetbegović: Slažem se ali oni ne bi to razumjeli. Vidite šta sam izguglao, on je onomad rekao „Na svijetu ne postoji stvar koja se zove polusloboda”.
Nebojša Radmanović: Vas dvojice se oko ovoga dogovorite, to je unutrašnja stvar Federacije BiH, ali meni ovo „tukne“ na problem na Sjedićem i Fincijem.
Željko Komišić: U pravu si Nebojša. Zamisli to pošaljemo, mediji ga se dohvate, i eto nam Ombudsmena za ljudska prava za vratom, to nam nikako ne treba. Idemo dalje Bakire.
Bakir Izetbegović: Može li ovo “Da bi čovjek bio slobodan nije dovoljno odbaciti svoje okove, već živjeti na način da poštuje i razvija slobodu drugih ljudi”.
Željko Komišić: Meni se ovo baš sviđa.
Nebojša Radmanović: Ja ne bih da se miješam, poznat vam je stav Republike Srpske, ali meni ovo opet vuče na Sejdića i Fincija. Osim toga previše se spominje sloboda, bojim se da to ne pobuni građane.
Bakir Izetbegović: Jeste vala, počinje da me ovaj Mandela nervira sa ovim svojim univerzalnim ljudskim pravima i slobodama.
Nebojša Radmanović: I mene, ali šta da se radi. Moramo poslati telegram.
Željko Komišić: Ja ga cijenim jer je ujedinio Južnu Afriku, on mi je nakako kao duhovni vođa.
Nebojša Radmanović: Željko, nisi na mitingu. Lako je njemu bilo boriti se za prava crnaca. Kod nas imamo ostale, plus Hrvate.
Bakir Izetbegović: Čujte ovu misao molim vas „Ako želiš sklopiti mir sa svojim neprijateljem, onda moraš razgovarati sa svojim neprijateljem. Tako ti on postaje partner”.
Željko Komišić: Nema šanse da to prihvatim jer ovo aludira na sporazum Lagumdžije i Dodika, a to kod mene neće proći.
Bakir Izetbegović: Ja te potpuno razumijem.
Nebojša Radmanović: Pa šta da radimo, šta god da citiramo ne valja.
Željko Komišić: Pa naravno da ne valja kada se držimo slova Dejtona.
Nebojša Radmanović: Jok, nego ćemo se držati njegovog duha.
Bakir Izetbegović: Gospodo, gospodo molim vas prestanite, ja sam nešto poslagao od njegovih citata pa da čujete.
Narodu Južne Afrike,
Dobra glava i dobro srce su uvijek jaka kombinacija.
Nakon penjanja na veliko brdo, čovjek otkrije da ima još mnogo brda na koja se treba popeti.
Izgleda nemoguće, dok god se ne završi.
Predsjedništvo BiH
Nebojša Radmanović: Jel` umjesto jedne glave možemo staviti tri glave i tri srca, po tome smo poznati?
Željko Komišić: Nikako, ja sam Predsjedavajući i moja je glava i srce na redu da se spominju.
Bakir Izetbegović: Kada pročitaju ovo sa brdima i nemoguće dok se ne završi, znaće da smo mi.
Nebojša Radmanović: Pa gospodo da glasamo i nekoga preglasamo. Ko je za?
