Bursaću, Bursaću,
Vidim opet ti smeta Banjaluka, jer se ne raduje tvome uspjehu. Pa nije Dragane Banjaluka ulagala u tebe da bi se sa tobom radovala, a ni nisi Banjalučanin, već si šljego iz neke grmečke pripizdine da Banjalučane izvodiš na pravi put.
A i ta nagrada Europen Press Prize koju si dobio nije nešto. Znamo mi kako se u Evropi dobijaju nagrade, platiš ili ti CIA plati nekoliko hiljada evra i postaneš laureat. Da išta vrijedi to tvoje pisanje nagradili bi te Rusi ili Kusturica, odlikovao Dodik ili bi radio na RTRS-u. Ovako…
Sjeti se Kosova Bursaću, ako smiješ i shvati, nagrade su ništavne mi smo izabrali carstvo nebesko.
Upravo ova nagrada pokazuje koliko si ti pokvaren moj Bursaću. Eto, baš su Katarci, od toliko tvojih antisrpskih kolumni napisanih za Al Džaziru i Buku, slučajno predložili da konkurišeš za nagradu sa kolumnom o ubistvu srpskog dječaka u Konjicu. Što nisu poslali neku od onih kolumni gdje Srbe blatiš i nazivaš najgorim imenima. Nismo mi naivni moj Bursaću znamo mi sve finte specijalnog rata Novog svjetskog poretka za razbijanje srpskog jedinstva i srpskog identiteta. Danas smo svi mi Ćeranić, Karganović i Galijašević.
Ti si samo marioneta u rukama neprijatelja Republike Srpske i srpskog naroda, ali ti to ne vidiš ili ne želiš da vidiš, zasljepljen katarsko- sorošovskim parama, balijskim lajkovima, šerovima i komentarima. Eto ti Bošnjaka, sorošovaca, nevladinića pa se sa njima raduj.
Koliko smo ti puta Bursaću dobronamjerno prijetili da prestaneš sa kritikama naših haških sužanja, naših političkih vođa, naše svete pravoslavne crkve, naše akademske zajednice, našeg šovinizma, naše amnezije, našeg poricanja ali nisi slušao, već si ko pizda sve te ljude prijavljivao policiji i tako stvarao sliku o nama kao zaostalim primitivcima i šovinistima. Sad očekuješ da se radujemo sa tobom.
Bursaću stani u red za priznanje, Banjaluka ima mnogo zahtjevnije kriterijume od Evrope. Nije dovoljno napisati jednu kolumnu o stradanju Srba i odmah da dobiješ aplauz Banjaluke. Stani u red Bursaću iza naših novinarskih i književnih vedeta koji su uvijek bile uz svoj narod, svoju vlast, svoju vjeru.
Moraš ti još mnogo raditi na sebi, moj Bursaću, da bi te Banjaluka priznala. Poradi na svom patrotizmu, piši ćirilicom, postani član DNS-a, citiraj Bećkovića, slikaj se sa Borom Đorđevićem, reci da su četnici antifašisti, plivaj za bogojavljenski krst, odrekni se Soroša, reci da je Republika Srpska vječna, Bosna i Hercegovina neodrživa, ne idi u Sarajevo, piši za Glas Srpske, posti i tihuj, pa će stići i priznanje.
Da si se rodio i odrasato u Banjaluci i da razumiješ duh ovog grada znao bi da Banjaluka raširenih ruku dočekuje sve ljude dobre volje i svima daje šansu. Ona voli i crveni kombi Stevandića, ali i protjerane Bošnjake i Hrvate. Ona voli i četnika Radu Radića i partizana Mladena Stojanovića kojeg je Radić ranjenog ubio. Ona voli i obnovljenu crkvu Hrista Spasitelja i miniranu Ferhadiju. Ona voli i Karadžića ali i Biljanu Plavšić. Ona voli i Banj brdo i Šehitluke. Ona voli Srbiju i Bašku vodu. Voli Jasenovac, ali i Dragana Čovića. Banjaluka samo ne voli Balaševića.
Banjaluka je to Bursaču. Možda je do tebe, razmisli?
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.
