Gradska uprava je odlučila da sa privatne parcele, iz privatnog dvorišta kuće kod Rebrovačke crkve, ukloni konstrukciju Zida smrti koja tu stoji decenijama. Tu je i kuća u kojoj žive vlasnici, to je njihovo dvorište, njihova imovina, njihov život.
Razlog? Ugrožavaju estetski izgled naselja.
Da, zaista tako stoji u zaključku Gradske uprave.
Nikoga ne ugrožava. Ne smeta saobraćaju. Nije opasnost ili prijetnja građanima. Ne provocira niti poziva na narušavanje javnog reda i mira. Samo je tu, u njihovom dvorištu, gdje se nalazi decenijama.
Ali naš mladi arbiter elegantiarum na čelu Gradske uprave je svojim istančanim okom uočio da je to ružno.
Naš mladi arbiter elegantiarum ne zna da je Banja Luka jedini grad u ovom dijelu Evrope koji ima Zid smrti i da je to jedan od simbola i ponosa ovog grada.
Naš mladi arbiter elegantiarum je u svom posmatračkom oku našao zamjerku na izgled nečijeg dvorišta i odlučio da nasilno ukloni to što njegovom oku ne prija. Može mu se.
Sa druge strane, našem mladom arbiter elegantiarum-u ne smeta nepokošena trava u centru grada koja već drugu godinu prijeti i ugrožava građane.
Ne smeta mu ni to što su ulice pune rupa i što se tako ugrožava imovina građana.
Njemu smeta prikolica koja je život čitavoj porodici. Koja priča bezbroj priča. Koja nosi istoriju, ponos, uspone i padove. Koja je zaista simbol ovog grada. Njemu smeta jer ne izgleda kako je to naš mladi arbiter elegantiarum zamislio da treba da izgleda.
Situacija opisana stihovima koje recituje Berček: ,,Doći će, kažu, čuven gost, loviće maglu po šumarcima, sa tvojom će se kućom sudarati, mora da bude kao iz bajke. Evo tebi ogledalo češljaj smeh u njemu, lice ti je poduprto železnom tugom…Majstori, majstori, to nije moj gost.“
E upravo tako i danas naš mladi arbiter elegantiarum odlučuje da dvorište kuće ne može da bude njegovom oku neugodno. Zato je odlučio da otima privatnu imovinu iz privatnog dvorišta, da bi on mogao da uživa u pogledu na tuđe dvorište.
Možda mladi arbiter elegantiarum misli da je njegovo dvorište i lavovi načičkani na krovu njegove vile lijepo. Ne sporim da ima pravo na to. Imamo i mi pravo da nam se taj kič ne sviđa i da to smatramo neukusom. Ali nemamo pravo da nasilno skidamo laviće sa krova njegove kuće, ma koliko nam smetali.
Ovo više nije pitanje prava. Ovo je sada pitanje osnovnih principa življenja u zajednici. Ovo je pitanje brane fašizmu u koji nas uvodi populizam aktuelnih političkih elita, fasadno otjelotvorenih u liku mladog arbiter elegantiarum-a.
Danas Zid smrti stoji na braniku privatne imovine. Danas branimo naše pravo da se vaše dvorište ne svidi. Danas branimo pravo da budemo ružni u oku svakog mladog arbiter elegantiarum-a bez straha da ćemo biti nasilno proljepšani.
Ovo je vrijeme paklenih vozača, a ko to bolje zna od legendi ovog grada koji voze na Zidu smrti. No, za ovu tačku, treba im i naša pomoć.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (05.05.2022.)
