Cjelokupna bosanskohercegovačka javnost, kao i partijske i koalicione kolege, sa pažnjom su pratile odlazak Milorada Dodika na Nacionalni molitveni doručak u glavni grad Sjedinjenih Američkih Država, Vašington. Naravno, u nedostatku relevantnih informacija, svi smo pratili šta Šef tvituje, ali meni je bilo zanimljivije da pokušam da pretpostavim šta je prešućeno.
-
U Ameriku i u Kalnovik ne ide se slučajno, samo namjerno.
-
Letimo već šest sati, malo mi nedostaje Vukanović.
-
Osam sati u vazduhu – šta ja sve radim za sebe, svaka mi čast.
-
Molitva im je tanka, nikakva. Nedostaje mi patrijarh Porfirije – kad krene moleban, ukočiš se od stajanja, a freske „ožive“ pred očima zbog atmosfere, tj. nedostatka kiseonika i mirisa tamjana. To je veličina pravoslavlja.
-
Doručak im je još tanji od molitve. Ne može se visoka politika voditi uz peciva, mafine, zobene pahuljice i sok od narandže. Mislim da bi nam Tramp dao nezavisnost samo da mi dođe na slavu – Đurđevdan.
-
Jebeš bilo kakav skup na kojem Željka Cvijanović i Ana Trišić Babić više pričaju od mene, a ko zna šta pričaju.
-
U Americi su samo oni koji su dobro plaćeni i dobro obaviješteni. Cijelo vrijeme sam morao objašnjavati ljudima da sam iz Bosne i Hercegovine, jer niko ne zna za Republiku Srpsku.
-
Osjećao sam se veoma usamljeno – zamisli skup na kojem se obraduješ kad sretneš Dragana Šutanovca.
-
Bilo mi je neprijatno kada sam shvatio da penzionisani američki general Michael T. Flynn više voli Rusiju i mrzi demokratiju nego ja.
-
Sve se plaća karticom. Novčanik sam izvadio kada sam migrantu beskućniku dao 100 KM, a on me ravnodušno pogledao. To su ti nezahvalni migranti.
-
Mikrofon sam dobio tek za večeru.
-
Smorio sam se – 3.500 ljudi u sali, a nema muzike ni harmonike. Kočićev zbor je za ovo vrrrrr.
-
Samo da Karan ništa ne govori do izbora, da šta ne „uprska“.
-
Vraćamo se – svakom svoje selo ponajviše prija, a selo je moje Srpska i Srbija.
Preuzeto sa blogger.ba

