Kada je prvi blog objavljen,
shvatio sam da će moje pješačenje kroz Srbiju privući mnogo više pažnje
nego što sam isprva mislio. Počeo sam da primam pisma od ljudi iz svih
gradova kroz koje je trebalo da prođem. Svi su nudili isto – srpsku
kuhinju, srpsku rakiju i prenoćište. Znate li šta je najsmiješnije? Za
mjesec dana sam prepješačio više od 500 kilometara, a kada sam jutros stao
na vagu, vidio sam da imam dva kilograma više nego pred polazak u ovu
avanturu. Ludo!
Iako očigledno iscrpljen od putovanja, Englez Kevin
Šenon nije izgubio smisao za humor, onaj izvorni engleski. Avantura koja
je početkom februara počela na krajnjem severu prekjuče je završena na
jugu Srbije. Mjesec dana je Kevin pješačio kroz našu zemlju. Od Subotice
do Niša. Svakodnevno je pisao blog i putem "Tvitera" i "Fejsbuka"
navodio imena gradova kroz koje prolazi, obaveštavao iz sata u sat o
dogodovštinama, blistavim, lepim, ali i ružnim momentima koje je
doživeo.
Autobusom je u srijedu iz Niša stigao u Beograd.
–
Nisam uspeo da se domognem Leskovaca – prvo je što kaže. Pokazuje na
levi nožni zglob. – U gradiću blizu Niša spotakao sam se o kamen. Ništa
nije ukazivalo na to da bih mogao da imam problem.
Ipak, sljedećeg
jutra članak je potpuno otekao. Popio je analgetik, zavio zglob i krenuo
dalje. Situacija je, međutim, sutradan bila još gora.
– Nije bilo izlaza, morao sam da odustanem – ispred apartmana na Novom Beogradu u kojem je odsjeo priča ovaj simpatični Britanac.
U
proteklih mjesec dana Kevin je desetak noći prespavao ispod otvorenog
neba, smrzavao se, napadali su ga psi lutalice, i na kraju je uganuo
članak.
Ali kada pitamo za opšti utisak, on kao iz puške govori:
–
Nisam upoznao ljubaznije ljude od ljudi u Srbiji. Koračao bih kroz
gradove, a mještani bi me zaustavljali na svakih nekoliko kilometara.
Nudili mi prenoćište, vodili me po kafanama… Proteklih godina sam
putovao po Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i rodnoj Engleskoj. Nikoga nije
zanimalo odakle dolazim niti kuda idem. Ali ovdje jeste.
Sredinom februara, junaku ove priče na tri dana se pridružila televizijska kamera.
–
Osjećao sam se kao Forest Gamp – smeje se Englez. – Kada je prilog
emitovan na televiziji, postao sam popularan. Svakog dana sam davao
autograme.
Kevin će u četvrtak "zapucati" na
surčinski aerodrom. Autobusom. U Englesku će stići predveče. Prvo što će
uraditi je, kaže – platiće unapred za mjesec dana treniranja u teretani.
Omršaće, kaže na traci, kada nije već na drumovima Srbije.
Na kraju razgovora se uozbiljio.
–
Razočaran sam što nisam uspeo da stignem do Leskovca – kaže. – Ali
vraćam se u julu. Tada ću pješke u kontra smeru. I da vam kažem, nije
zaista ni bitno da li putujem od sjevera ka jugu ili obrnuto. Meni je
najvažnije iskustvo koje sam stekao. A neki momenti koje sam doživio u
Srbiji bili su zaista nevjerovatni. Za cijeli život.
–
Napisaću knjigu o svom putovanju. U glavi imam koncept. I radni
naslov – "Kako sam upoznao Srbiju". Pregovaram sa nekoliko izdavača –
kaže Šenon.
(Novosti/Frontal)
