Piše: Mišo VIDOVIĆ
Fotografije: Internet stranica DNG „Dinar“
S obzirom da je trebalo „naplatiti“ pobjedu
na Gitarijadi u Zaječaru, marketinško-propagandi odjel DNG „Dinar“ , na čelu sa
Dadi Mrasom, uveliko je pripremao „fakturu“: Za mjesto je realizacije
„poslovno-tehnike“saradnje sa banjalučkom publikom odabran je velika koncertna
sala Doma kulture, a povodom toga, izdano je
i „Saopštenje za javnost br. 24 za pučanstvo , štampu, radio i televiziju povodom novog statusa „Dinara“:
…Našem vrlom narodu na sav glas javljamo
radosnu vijest, koja svojom formom začuđuje i najveće eksperte: „Dinar“ više
nije socijalni slučaj!!!….Provodeći
dosljedno program dugoročne ekonomske stablizacije napravili
smo još jedna izuzetan potez na našem
putu u konvertibilnost. Multimedijalni šou o ovom radosnom događaju imaće
priliku da vidi šira oblast sliva rijeke Vrbas, i to u velikoj sali Doma
kulture, u petak 5.10. od 20 sati uz simboličnu cijenu ulaznice u pretprodaji
od samo 110 dinara….
Koliko se tačno naprednih omladinaca
i omladinki, građana i građanki, radnih ljudi „uguralo“ u veliku salu Doma kulture,
niko od nas koji smo prisustovali ovom koncertu nije tačno utvrdio. Bilo nas više nego dovoljno da za gore navedenu cijenu osim
multimedijalnog šou-programa DNG „Dinar“, čujemo i vidimo, kako je navedno, bivšu zvijezdu Yu-estrade Marka Brecelja, nastup grupa „Basdans“ i „Talog“, te poetsko-plesnog
ansambla „Dinarice“. I naravno , uz konstataciju kako je to „mali korak za nas,
ali veliki za čovječanstvo“. A po
mnogima bio je to veliki korak i za banjalučki
rokenrol-prvi masovni rok-koncert održan u velikoj koncertnoj sali Doma
kulture, u prostoru za koji se „pretpostavljalo“ da je uglavnom „rezervisan“ za
izvođače ozbiljne muzike. Koncert je održan bez posljedica po veliki kristalni
luster koji i danas visi sa plafona sale, dok se nakon koncerta osjetila potreba
za manjim intervencijama molera…Pitanje
svih pitanja bilo je kako su momci iz DNG „Dinar“ isposlovali da nastupe u ovom
prostoru. Zlatko Basić-Caja, tadašnji gitarista „Dinara“, u knjizi „Uz Bluz“, opisuje nastup benda na Gitarijadi u
Zaječaru, ali i način kako se „ušlo“ u koncertnu salu Doma kulture:
…Tamo zasviramo Tahirovu ‘Volim te Bahro’ tako, da žiri ne
mogne drugo, nego da nam da prvu nagradu. Kao kad u hrvanju protivnika izvrneš na leđa, pa pitaš –
‘Priznaš li !’, a on onda kuće –šta će, kaže ‘Priznam’, e tako smo tamo
pobijedili. Istorijsko – povijesni fakt je, da je Tahir tu pjesmu napravio,
prije nego je ideja Novog primitivizma uopšte krenula Bosnom. Od Zaječara se
putovalo nazad opet vozom. Kasnio je u
polasku, pa smo ga sačekali, brale. Kada smo stigli u Banja Luku, već je bilo
izašlo Oslobođenje, sa našom slikom, u zaglavlju naslovne strane. Na
predzadnjoj stranici tog tada renomiranog republičkog glasila, je najpoznatiji
bosanski rok kritičar Ognjen Tvrtković, na sva usta hvalio naše ime i umjetničko
djelo, izvedeno u Zaječaru. Koliko drugi dan, direktorica Doma kulture Vida
Husedžinović šalje Nikolu Guzijana, kao glasnika, sa ponudom održavanja
solističkog koncerta u Sali koju je ona držala pod kontrolom (kontrolisala).Nikada, ni jedan rok orkestar iz
grada, u toj Sali nije držao svoj koncert…
Ne treba zaboraviti da su osim članova „Dinara“ i gostiju, u realizaciji ovog koncerta učestovali ljudi
koji se ne vide na pozornici, ali se njihov rad itekako čuje i
osjeti..Da bi tehnički funkicionisalo sve kako treba, za raglas je bio zadužen
„Lovšin studio“, sa Darkom Lovšinom, dok je ton bio u „nadležnosti“ studija
„Plazma“. Rasvjeta „Buka&co“ – Zlatan Bukić-Buka, a video Vlado Kovačević. Sve
što se događalo na bini foto-aparatima marljivo su bilježili Adem Kobašlić,
Igor Balić i Davorin Reljić, dok je izvršni podrucent bio Dadi Mras.
I kao što je već pomenuto prvi i
zasada jedini album „Kada Dinar dođe na vlast“, odštampan je u proljeće 1985. godine
u produkciji zagrebačke diskografske kuće „Suzy“, i između ostalog promovisan
je na nastupima koje je bend održao kao predgrupa Bijelom dugmetu. Zabilježeno
je da je nakon koncerta u sarajevskoj Skenderiji, bend nastupio i u zagrebačkom
Domu sportova i u Beogradu, na Sajmištu pred 20.000 posjetilaca.
Međutim, uslijedile su opet
personalne promjene: Krajem ljeta grupu napušta jedan od originalnih članova,
basista Zlatko Prpa. Ali, i pored toga „Dinar“ je uradio spot za pjesmu
„Sabrija“, koji se emituje u tada popularnoj tv-emisiji „Nedjeljno popodne“, a
nakon čega grupu napuštaju i gitarista
Dragan Tabaković i bubnjar Zoran Milosavac, i osnivaju grupu „Žigolo“. Tahir
Dinar i Zlatko Bašić nastavljaju rad i prdružuju im se Svjetlana Matijaš i
Biljana Ćeranić, a izvodi se i muzičko-poetski recital "Dinar pasti neće", započinju pripreme za snimanje materijala za
drugi album "Priroda i društvo". Nakon povratka Tahira Dinara sa
odluženja vojnog toka, sredinom 1988. godine, dolazi do obnavljanja originalne
postave „Dinara“, Tahir Dinar (vokal),
Dragan Tabaković (gitara), Zlatko Prpa (bas) i Zoran Milosavac (bubnjevi),
snima se materijal za treći LP "Do
zadnjeg dinara" i odrađuje nekoliko koncerata gdje se svira novi
materijal. Ipak, materijal ni za drugi, ni za treći album nikada nije obavljen.
Prema zvaničnoj internet –stranici benda, u proljeće 1989. održan je koncert na KSET-u (sadašnji
DFK – op.aut.), što će se kasnije ispostaviti kao zadnji koji je grupa grupa održala pod nazivom "Dinar" i
u sastavu koji je proveo najviše vremena zajedno…
Iako
je „grupa Dinar
80-ih vjerovatno žrtvovala svoj umjetnički
izražaj radi posvećenosti ideji konvertibilnog
Dinara“, čini se da prije dvadeset i tri godine nije bio kraj o ideji
„konvertibilnog“ Dinara. Singl pod nazivom „Balkan Business Plan“, najava je
povratka benda na muzičku scenu, a Tahir
Dinar, ne isključuje mogućnost i povratničkog koncerta u Banja Luci. Pa i u koncertnoj sali i Doma kulture.
Vezani tekst: Banjalučka razglednica – Dinar "Balkan Business Plan"
(Frontal)

