Klizište prijeti da sruši nalazište, kanalizacija se izliva u kulturne slojeve, prilaznog puta nema…
Naime, Vinča se nekoliko posljednjih godina najmanje pominje po svom
značaju, već uz nju ide priča o klizištu, nemanju novca, pravnim
zavrzlamama i opštoj ravnodušnosti kojoj teško da mogu parirati rijetki
entuzijasti.
A famozno klizište koje decenijama prijeti da oburva sjeveroistočni profil nalazišta samo je dio šireg problema:
– Vinča se kao spomenik kulture od izuzetnog značaja prostire na
oko pet hektara, od toga su eksproprisana 2,5, a ni oni u cjelini ne mogu
da se koriste zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, već se nalazište
nalazi na nepun hektar. Nemamo ni adekvatan kolski prilaz pa smo
prinuđeni da plaćamo prolaz kroz komšijska dvorišta. Na ovom dijelu ne
postoji ni kanalizacija nego septičke jame koje se ulivaju u kulturne
slojeve. A da bi se ozbiljno riješio problem klizišta potrebno je uraditi
plan detaljne regulacije, a njemu prethodi studija o izvodljivosti koja
nikako da stigne – kaže Dragan Janković, kustos ovog nalazišta koji je
decenijama i živio na njemu, vodeći računa da ono totalno ne propadne.
– Sve što je do sad urađeno u vezi klizišta je izrada idejnog
projekta koji je koštao 300.000 dinara, ali on se ne može sprovesti bez
studije o izvodljivosti, a za sredstva za njenu izradu Zavod za zaštitu
spomenika kulture konkurisao je kod Ministarstva za privredu i finansije
i još ih nije dobio.
Kao što ni Ministarstvo kulture nije uplatilo ništa od 1,1 milion
dinara za zaštitna istraživanja pa su i ona stopirana kad je nestalo
sredstava koja je dao velški univerzitet iz Kardifa. Osim toga, mrtvo
slovo na papiru je i Savjet za Vinču oformljen 2008. godine koji se od
tada sastao samo jednom. Kao da nikog nije briga, a mi sredstva nemamo –
kaže Danica Jovović Prodanović, direktorka Muzeja grada Beograda koji
formalno vodi računa o vinčanskom nalazištu.
Prošle godine započeto renoviranje izložbenog dijela nalazišta
(najobičniji montažni objekat) je većim dijelom dovršeno, ali nije saniran
krov koji i dalje prokišnjava.
– Ne mogu da shvatim da država zbog 5.000 evra koliko bi koštala
popravka ovakav lokalitet drži zatvoren. Beograd je jedan od rijetkih
gradova u svijetu koji se može pohvaliti da je bio metropola prije 7.500
godina, ali on to kao da ne želi da prepozna i ugradi u svoj identitet –
čudi se Dragan koji, uprkos što ne može ništa od artefakata da im
pokaže, ne odbija strance kad ovdje svrate.
Upravo je juče grupi Mađara uz pomoć prezentacije na laptopu
objašnjavao gdje se nalaze, ali teško da im može objasniti zašto takvo
arheološko bogatstvo tako zapušteno izgleda. Kao i put do njega kroz naselje obilježen putokazima sa skarednom
engleskom riječju “fing” koju su ljudi iz Muzeja grada nedavno
preljepljivali adekvatnom riječju “site”, ili dunavsko priobalje koje ruži
olupina izgorjelog brod-restorana preko kog su ovde svraćali putnici sa
evropskih brodova. Sad ni te kopče više nema.
(Blic/Frontal)
