Piše: Mišo Vidović
Iako sjećanja ponekad
znaju „zaribati“ (prošla je trideset i koja godina – op.aut), ipak se
usuđujem tvrditi da su pojedini ad-hoc formirani
bendovi imali i po nekoliko uvezanih
nastupa, koje su međusobno nazivali „turneje“ (?) po osnovnim školama!!! A
uglavnom se sviralo kada još nije „pala“ noć, ali to nije bila prepreka da se
svirka održi uz lajt-šou, pa i po „cijenu“
da se stub sa rasvjetom sruši na binu, što se umalo moglo dogoditi jednom prilikom. Čini se da ozbiljnija priča
bile srednje škole: ako se ne varam, vrata Gimnazije bila su otvorena i u
oktobru 1979. godine, kada je održana
jedna od gitarijada.

Prizivajući ponovo sjećanje u pomoć, u Gimnaziji su se
održavale i manifestacije naziva „Plave večeri“: pred očima ponovo plakat za
jedan od ovih „hepeninga“ i najava nastupa grupe „Avgustovski sporazum“. Negdje
u arhivama vjerovatno postoje i i fotografije sa nastupa „Basdansa“ u
Gimnaziji, a na primjer pod zajedničkim
nazivom „Proljetni rok-vrisak“, banjalučki rokeri su subotnjom svirkom dali
svoj doprinos dočeku Štafete mladosti,
(vidi fotografiju-op.aut) sa ovog koncerta.

Ovdje kratko, jedan „simpatičan“ detalj: Prije svirke u
prodavnici preko puta Gimnazije nabavio sam određenu količinu tzv. “unučića“ (za
mlađe generacije bočice alkoholnih pića od dva decilitra), u svrhu razbijanja
treme kod muzičara. Konzumenti su bili članovi grupe „Climax“, kako prije
nastupa, tako i za vrijeme nastupa: pjevač Bešla, kako otpjeva dionicu, tako do mene u
„backstage“. Slično su „postupali“ i
gitarista Zoka, basista Bera, a najteže je bilo doturiti „logistiku“ do Ede bubjara, jer glavna poluga ritam
sekcije nije smjela napuštati „radno mjesto“, ali nekako se i u tome uspjelo da i on ne ostane bez
„doze“.
„Listajući“
arhive sjećanja kao jedno od mjesta gdje su banjalučki rokeri pokazivali svoje umijeće bio je i Klub
studenata elektrotehnike ili popularno skraćeno-KSET. Podrumski prostor u
Elektrotehničkm fakultetu, koji se sada zove Demo-fest klub (DFK-a), imao je
„sluha“ za ovdašnje muzičare. Osamdesetih godina agilni organizatori i članovi
KSET-a priredili su niz zanimljivih koncerata
i nastupa banjalučkih bendova. Iako je prostor ponekad bio „skučen“ (bilo
je više zainteresovane publike, nego što
je faktički prostor mogao primiti) bendovi su uredno odrađivali svoj
posao.

Svojevremeno,
u banjalučkom dnevnom listu „Glas“ izlazila je rubrika „Svijet mladih“. Pokretač ove rubrke i njen prvi
urednik bio je kolega Fadil Smajić, kasnije urednik rubrike bio je i kolega
Davorin Reljić. Testove o banjalučkoj
rok-secni objavljivali su brojni
novinari-saradnici, među njima i moja malenkost. Ovaj dodatak koji je izlazio u vikend –izdanju „Glasa“ postaće
inicijator, održavanja „Glasovih koncerata solidarnosti“, za čiju su
organizaciju bili zaduženi već pomenuti
Fadil Smajić i Davorin Reljić, a svakako potporu za ovu manifestaciju imali su
i od Miralema Pervizovića sa Radio-Banja Luke, koji je bio jedan od aktivnijih
saradnika u „Svijetu mladih“, prateći
zbivanja na banjalučkoj sceni. Koliki je bio interes bendova da se pojave na
ovim koncertima mogu posvjedočiti i
novinski tekstovi sa naslovima poput „Banjalučani
rasturaju sa prijavama“.

A da podsjetimo: tekstove i članske u „Svijetu mladih“, osim Davorina Reljića, Miralema Pervizovića, pa i
moje malenkosti, objavljiali su još i Rajko Radovanović, Radenko Kuprešak, Afan
Pašalić, a fotografski pokrivali Davorin Reljić, Radivoje i
Milivoje Pavičić, Igor Segečić, Slobodan Rašić, Predrag Milašinović… Ako sam
nekoga zaboravio, neka mi oprosti….
„Kada padne mrak“ bio je termin
početka koncerata i svirki u „Bašti sljezove boje“. Ali, o ovom sada već
legendarnom prostoru za banjalučke rokere, kao i muzičkom klubu „Sebastijan“,
koji ima itekako značajno mjesto u istoriji banjalučke rok-scene u sljedećem
nastavku ove rubrike.
Fotografije i
ilustracije:
Privatna
arhiva autora
Privatna
arhiva Davora Hepija – Šahurića
Korišteni
materijali sa FB stranice „Banjalučka rock-scena 80-tih“
(Frontal)

