autor: Mišo VIDOVIĆ
Fotografije: Mišo VIDOVIĆ i arhiva
Na
platou ispred spomenika sačekaće ih nekadašnji partizani i pripadnici NOP-a,
učesnici antifašističke borbe, koji će
se prisjetiti i ispričati im o borbi hiljade
Banjalučana protiv njemačkih okupatora i
fašista i njihovih slugu tokom Drugog svjetskog rata, od 1941-1945.
Tada su banjalučki osnovnoškolci, a sada,
nakon skoro četrdesetak godina odrasli ljudi, od nekadašnji pripadnika
partizanskih jedinica i učesnika antifastičke borbe mogli čuti i da je… Početkom juna 1941.
godine, baš tu, na Šehitlucima
održano savjetovanje Oblasnog komiteta KPJ za Bos. Krajinu i drugih pripadnika
NOP-a. Donesena je odluka za dizanje opštenarodnog ustanka protiv okupatora i
domaćih izdajica, a sredinom istog mjeseca formira se Oblasno vojno
rukovodstvo. Takođe, da su pripadnici u junu 1941. godine održali sastanak
na Starčevici, na kojem je odlučeno da jedan broj njih ode u sela u
Bosankoj Krajini, a drugi dio da se uključi u formirani Banjalučki partizanski odred. U
gradu je ileglano organizovan
"Odbor narodne pomoći", dva sanitetska kursa, a rađeno je i na rasturanje proglasa i letaka.
Banjalučanin i narodni heroj Drago Mažar, koji se nalazio u partizanskom odredu na Starčevici,
zapisao je o tim danima: "…Svake
noći spuštali smo se preko Rebrovca na
ušće Vrbanje u Vrbas i tu primali oružje od Karla Rojca. Po danu smo vršili
vježbe, obilazili sela, prikupljali puške. Iz grada smo dobijali odjeću, hranu
i vojničku opremu…"

Okupatorske
vlasti pokušavaju da uhvate istaknute
pripadnike NOP-a u gradu: Nekim im uspijevaju
pobjeći, ali 8. oktobra hapse Aleksandra Bracu Potkonjaka, koji je bio
komandir za vezu i ilegalno je boravio u gradu, a dan kasnije, 9.oktobra,
uhapšeno je i 56 aktivista i saradnika NOP-a. Međutim , i pored hapšenja i ubijanja
istaknutnih pripadnika NOP-a, krajem 1941. godine u gradu su formirane omladinske udarne grupe,
čiji je zadatak bio da u slučaju napada partizanskih jedinica djeluju iznutra
protiv fašističke odbrane, dok je u većini njemačkih, ustaških i domobranskih
organizacija ilegalni NOP je imao svoje aktiviste i saradnike. Aktivisti
banjalučkog NOP-a, 21. maja 1942. organizuju bijeg prvih partizanskih pilota –
Rudi Čajevca, Franje Kluza i Miše Jazbeca, a tokom 1943. godine rad aktivista
se proširuje na okolinu grada. Koliko je u jednom trenutku bio jak i organizovan
antifaštički pokret, i u kolikoj su mjeri aktivisti i pripadnici NOP-a čak i
kontrolisali pojedine dijelove grada, svjedoči i podatak da su okupatorske
vlasti dio grada na desnoj obali Vrbasa, poznat kao Peti kvart, naselje Mejdan
u zvaničnim dokumentima nazvali i “vodili “ kao “Crveni kvart”, odnosno jako
antifaštičko uporište. Uoči Nove 1944. godine, tačnije 31. decembra snage Petog
korpusa NOVJ izvršile su prvi napad na neprijateljski garnizon u Banja Luci.

U
drugoj polovini 1944. godine NOP pojačano djeluje unutar neprijateljskih vojnih
jedinica, kada su na slobodnu teritoriju
iznesene velike količine hrane, obuće, oružja. U drugoj polovini septembra
1944. godine, izvršen je i drugi napad partizanskih jedinica na Banja Luku, ali
partizani su se morali povući pred oklopnim njemačkim jedinicama. Iz grada je
tada, sa partizanima na slobodnu teritoriju, izašlo oko 7000 građana, dok je u opustjelom
gradu ostalo nekoliko hiljada starijih, žena i djece. Noću 21/22. aprila 1945.
neprijateljske jedinice koje su bile u Banja Luci napuštaju grad, a 22. aprila
1945. dijelovi X krajiške divizije NOVJ ulaze u grad, što je bio i prvi dan
oslobođenja Banjaluke od fašizma tog vremena.
Ovo je samo
jedan mali djelić bogate antifašističke borbe i tradicije Banja Luke, koji su
tog 22. aprila hiljadu devetsto sedamdedeset i neke godine mogli čuti tadašnji
učenici banjalučkih osnovnih škola okupljeni ispred spomenika palim
pripadnicima NOR-a i NOP-a na Šehitlucima.

Ostalo je zabilježeno
i da je banjalučka porodica Mažar dala
tri narodna heroja, braću – Josipa Šošu,
Ivicu
i Dragu, ali i da su iz porodice Pavlić
u antifašističkoj borbi poginula tri člana, takođe braća – Stjepan, Dane
i Nikica.
“…Banjaluka, 22. april 1945….U mnogim
domovima je radost oslobođenja bila zatomljena najvećom boli. Jer, mnogobrojni
su oni koji su otišli u borbu, a neće se moći radovati toliko priželjkivanoj slobodi
na ulicama svoga grada…Možda je najtužnija majka braće Pavlić. Njena tri
sina, trojica prvoboraca, Pipo, Dane i Nikica, su poginuli…I Šoša, koji je
postao za života, legenda na Kozari svojom nesutrašivošću i odlučnošću,
legendarni komandant koji je Titu predao rapost u Jasenici, na najvećoj smotri
vojnih jedinica održanoj u toku NOR-a neće se pojaviti i biti pozdravljen u
gradu svoje mladosti…”, zabilježio je poznati banjalučki novinar i publicista
Aleksandar Aco Ravlić, u svojoj knjizi “Banjaluka – napori i radosti”,
objavljenoj 1985. godine.
Hiljade
stanovnika grada učestovovalo je u antifašističkoj i narodnooslobolačkoj borbi,
a Banja Luka i njena okolina je dala i više od dvadeset narodnih heroja: Boško
Karalić, Drago Mažar, Rada Vranješević,
Ante Jakić, Drago Lang, Rade Ličina, Vahida Maglajlić, Šefket Maglajlić,
Ivica Mažar, Josip Mažar-Šoša, Danko
Mitrov, Stjepan Pavlić, Branko Popović, Đuro Pucar – Stari, Karlo Rojc, Milorad Umjenović, Kasim Hadžić, Ranko Šipka, Osman Karabegović, Veselin Masleša,
Rudi Čajavec, Franjo Kluz, Milančić Miljević…

