Tekst i foto: Mišo VIDOVIĆ
Očekuju početak „ljeta“ u pola
ljeta, i ugostitelji – taman što postave baštu sruči se pljusak, gosti se
razbježe, neko i ne plati ceh, i tako se šteta mjeri duplo golo. Za nadati se
da i Banjalučanke čekaju ljeto, kako bi pokušale nabaciti boje na vrbaskim
plažama, bazenima, mada je primjetno da se
djan broj njih prepustio „čarima“ solarijuma. Iščekuju „dolazak“ ljeta svi o
kojima dosadila kiša, a povećana koncetracija vlage u zraku opasno prijeti
da „razvali“ nervni sistem.
U trenuku dok nastaje ovaj tekst (15. juli)
izbjegao sam još jednu prilično veliku
količinu kišnih kapi, koja se sručila u obliku ko zna kojeg pljuska po
redu, pokušavam prebrojati koliko sam
puta u zadnjih nekoliko dana slušao „nema više ljeta kao nekada“ ili „ovo
vrijeme strašno utiče na zdravlje“, da bi se „poentiralo“ tezama o tome kako
„već desetak, pa i više godina godišnja doba više ne liče na sebe“. Šta su
„autori“ ovim željeli reći, ne mogu provaliti i pored napornih vježbi moždanih
vijuga, ali srećom još uvijek nema posljedica na moje zdravlje. Ali, ako bih se
poslužio riječnikom aktuelne generacije omladinaca
i omladinki, počinje me „strašno isfuravati“ sadašnja situacija; postaje
dosadno nosanje kišobrana, „prilagođavanje“ odjeće sistemu toplo – hladno, dok gledanje i slušanje vremenske prognoze postaje opsesija koje se
teško odričete.
„Prolom oblaka vani, a Šomi stalno ponavlja kako će kiša
ubrzo prestati…Da nije postao Kamenko Katić? Ima pola sata kako ponavlja da će kiša prestati“, zeza
me prije nekoliko dana drug dok „navlačim“ prestanak padavina, jer tog 13. jula
trebalo je da skakači sa Gradskog mosta polete „banjalučku lastu“. Ubjeđujem
ga, a gdje drugo nego u kafani (u bašti pojedini gosti iako natkrivena, za
svaki slučaj raširili i kišobrane), ali
i dalje tvrdim da se „skokovi mogu održati i iako bude pala koja kap“.
“Šta
koja kap, pa vidiš da se nebo otvorilo,
a ti hoćeš ići gledati skokove“, dodaje društvo za stolom. Ipak, kiša je
prestala, odgledali smo skokove, mada je Vrbas
i za hrabre i odvažne skakače vjerovatno bio malo hladniji nego što je uobičajeno, ali kvalitet skokova nije
pokvarila ni činjenica što je kiša „visila“ u zraku… Privodim kraju pisanje
ovih redova 16. jula – napokon osvanulo jutro bez oblaka, čak se i sunce
pojavilo, ali do kada?
I da ne zaboravim: Bez namjere da se
ozbiljnije bavim metereologijom, prema pojedinim
izvorima „središnja godišnja temperatura vazduha za Banju Luku
iznosi 10,5° C, a januar je najhladniji mjesec sa prosječnom temperaturom od
0,6°C, a najtopliji jul sa sa prosječnom temperaturom od 20,4°C”. Dalje,
ovaj izvor navodi da je “najniža temperatura izmjerena 5. februara 1958. i
iznosila je –27,4°C. Najtopliji dan u istoriji Banje Luke je bio 14. avgust
1957., kada je izmjerena temperatura od 41,4°C., i da prosječna godišnja količina
padavina za Banju Luku iznosi 988 mm, od čega najviše kiše padne u junu (110,8mm), a
najmanje u februaru (83,4 mm).”
Ako je vjerovati nekim prošlogodišnjim
“mjerenjima” i izvorima, Banja Luka je 29. jula prošle godine bila „najtoplija u Evropi“,
jer je su „mnogo mjesta, posebno na
sjeveru BiH, dosegla
temperature u rangu višegodišnjih rekorda, a posebno vrijedi istaknuti Banja
Luku gdje je u ponedjeljak zabilježen maksimum od 41,6 stepeni (u 15 sati,
zaokruženo 42 stepena)".
Zapisano u Banja Luci, 15/16. juli 2014.
