autor: Frontal
Mnogi su u Šamcu živjeli od poljoprivrede, dok su drugi zapošljavali veliki broj ljudi od kojih su mnogi sada ostali bez posla. Čedo Borojević je jedan ovakav farmer. Naime prije dva mjeseca Borojević je sa svog imanja uklanjao mrtve životninje, a do tada je imao jednu od najmodernijih farmi goveda u regionu.
Borojević je prvi objekat izgradio davne 1989. godine, a kaže da od kako se bavi ovim poslom veću tragediju nije vidio.
Kroz suze Borojević je ekipi Frontala pokazao svoje imanje koje je vidno pretrpjelo ogromnu štetu.
„Ne radi se o šerafima ili automobilima ili nekim drugim materijalnim dobrima, nego govorimo o materijalu koji dnevno daje… Šteta je nemjerljiva. Šteta na mojim objektima i ono što se zove gubitak živog materijala i u drugim robama je procijenjena na nekih 3 i po miliona, ali je daleko viša nego što možemo da razumijemo. Svaka od tih krava i junica je bila gravidna, a to znači da se nije dogodilo ovo što se dogodilo, ove godine bi imao 300 teladi, što za mene predstavlja ogromnu vrijednost“, kazao je Borojević.
Naime, Borojević je u majskim poplavama izgubio preko 340 grla, od čega je najveći broj krava junica koje su bile gravidne 80%. Spasio je 102 grla, a nakon telenja ukupan broj je porastao na 115.
Farma Čede Borojevića danas proizvodi od 300 do 500 litara mlijeka na dnevnom nivou, dok je prije samo nekoliko mjeseci njegova farma bila jedna od najvećih sa dnevnom proizvodnjom od 3-4 hiljade litara.
Borojević ne gubi nadu, kaže da je prije svega trenutno najbitnije obezbijediti kabastu hranu.
„Zajedno sa mojim partnerima uspio sam posijati nekih 120 hektara, što garantuje da i sutra u popunjenoj farmi mogu obezbijediti dovoljno hrane za narendih godinu dana“, objasnio je Borojević.
Na farmi je trenutno zaposleno 10 ljudi. Pored farme, Borojević se takođe bavi proizvodnjom hrane za životinje. Ukupno je do trenutka poplava zapošljavao 28 ljudi, a zajedno sa proizvođačima na prostoru opštine Šamac od ovog posla je živjelo nekoliko hiljada ljudi.
Sada je proizvodnja hrane poptuno stala.
„Radimo na tome da pogon vratimo u život, međutim tamo je šteta daleko veća zato što je u proizvodni pogon ušla voda, a unutra je bila hrana. Svi elektromotori koji su bili u poplavljenom dijelu su oštećeni“, kaže Borojević.
On dodaje da bi uspio spasiti svu stoku da je imao najmanje 2 čamca.
Borojević je ljut na vlasti što upozorenja nije bilo. Kaže da nakon što se voda povukla nije imao snage da se suoči sa svojim gubicima.
„Malo sam učestvovao u čišćenju, jer su me saradnici savjetovali da ne idem tamo jer to ne bi mogao preživjeti. Samo sam djelimično vidio šta se tu događalo. Za to vrijeme sam otišao da čuvam svoje unuke“, rekao je Borojević.
Dodao je da će, ako Fond solidarnosti obezbijedi pomoć za koju je predviđen, broj goveda biti u cjelini nadoknađen.
Nada se da će dostići nekadašnji nivo i ponovo biti među najznačajnijim proizvođačima mlijeka u Republici Srpskoj.
Borojević kaže da je zadovoljan s brzom rekacijom nadležnih i pomoći koju je primio od stranih organizacija.
„Značajna pomoć je došla od UNDP-a, njihova donacija je bila izdašna u nekoliko elemenata. Obezbijedili su dovoljno sjemenskog kukuruza, mineralnih đubriva i dodatne količine vrlo kvalitetne stočne hrane. Posebno značajnu pomoć sam dobio od proizvođača mlijeka sa prostora BiH, posebno Republike Srpske. Njima se najiskrenije zahvaljujem. Svaka pomoć je dobrodošla“, objasnio je Borojević.
