Krsna slava će tako kao naprepoznatljiviji običaj većine srpskih pravoslavnih porodica ostati upamćena i kao "prvi upis" Srbije na listu svjetskog nematerijalnog kulturnog nasljeđa, pišu "Večernje novosti".
Član nominacionog tima Slave za Uneskovu reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva Marko Stojanović kaže da je slava predstavljena prije svega kao obred osveštanja hrane i pića koji pravoslavni hrišćani u Srbiji praktikuju u okviru godišnjeg ciklusa običaja i kao praznik porodice, posvećen svetitelju, zaštitniku domaćinstva.
On je naveo da je Uneskovoj komisiji priložena obimna dokumentacija koja najbolje svjedoči o istinskoj važnosti slave za identitet srpskog naroda tokom minulih vijekova, dana i u budućnosti.
Naglašeno je, kako kaže, da je riječ o narodnom običaju proslavljanja sveca zaštitnika, koji je oblikovan u srpskoj srednjovijekovnoj državi, kao i da njegovu današnju običajno-religijsku formu, osim većinskog sprskog stanovništva, praktikuju i pripadnici nekih manjinskih zajednica.
U objašnjenju slavske gozbe, navedeno je da se tako širi društveni krug u kome se slava prepoznaje kao simbol zajedništva i indentiteta.
Srbija je 2012. godine usvojila registar nematerijalnog kulturnog nasljeđa koji trenutno sadrži 27 stavki.
Osim slave, tu su i molitva – đurđevdanski obred, jelo belmuž, izrada ratarskih svijeća, pirotskog kačkavalja i ćilima, filigranski zanat, kosovski vez, naivno slikarstvo Slovaka, Lazarice u Sirinićkoj župi, Vukov sabor, erski humor, pjevanje iz gusle, pjevanje iz vika, ojkača, kolo, fulaška praksa, vranjska gradska pjesma, izrada čutura, čuvanje Hristovog groba i drugo.
izvor: Agencije
