Svi stanovnici mjesne zajednice Meraje u Brčkom poznaju porodicu Đurić, koja se generacijski bavi poslom dimnjačara.
Glava porodice Jadranko Đurić cijeli svoj radni vijek provodi vjerući se po krovovima da bi očistio čađ u zapušenim dimnjacima.
Ljubav prema tom poslu i tajne i vještinu dimnjačarskog zanata prenio je i na svoju djecu.
Sin Alen je već iskusni dimnjačar i u Brčko distriktu ima registrovanu firmu, a ćerka Dajana već u šestoj godini života počela je da se penje sa ocem na krovove.
Još dok je išla u osnovnu školu počela je sama da čisti dimnjake. I danas se bavi se ovim teškim i opasnim poslom, iako joj je jasno da mnogi njeni vršnjaci to ne bi radili čak i kada ne bi imali novca ni za hljeb.
“Srećna sam kada me neko pozove da mu očistim dimnjak, jer ne mogu da nađem drugi posao iako imam tri diplome. Nedavno sam konkurisala na dva mjesta za koja se tražila visoka stručna sprema, ali uzalud.
U jednoj su me odbili zbog toga što nisam muško, a u drugoj firmi su poništili konkurs”, priča Dajana.
U srednjoškolskom centru u Brčkom Dajana je stekla zvanje ekološkog tehničara, a uporedo sa tim u Beogradu je završila zanat za dimnjačara.
Kada je na fakultetu u Banjaluci stekla diplomu ekološkog inženjera mislila je da će mnogo lakše doći do posla za koji se školovala, ali tek tada je shvatila da se za zaštitu okoline malo ko brine.
Ipak, nisu joj poslije toga “potonule sve lađe”. Vratila se poslu koji je zavoljela još u djetinjstvu.
Od kada je završila fakultet i odradila pripravnički staž u Vladi Brčko distrikta – nema posla. Sada su joj diploma dimnjačara i praktično znanje i vještina koje je stekla radeći sa ocem dobro došli.
Namjeravala je da se tim poslom bavi samo iz hobija, ali danas je on za Dajanu glavna preokupacija.
Svakodnevno oblači svoju dimnjačarsku uniformu i izlazi na ulicu. Šeta gradićem na obali Save iščekujući da je neko vidi i pozove da očisti dimnjak te da tako zaradi za život.
Izvor: ATV
