Najnoviji primjer je Osnovni ugovor između Islamske zajednice i Bosne i Hercegovine, koji je 29. septembra ove godine, usvojio Savjet ministara sa trojicom ministara iz Saveza za prevare – Šarovićem, Mektićem i Crnatkom.
Dok je SNSD bio na vlasti, takav ugovor nije mogao proći kraj Sredoja Novića, ministra civilnih poslova, a sada je prošla cijela Islamska deklaracija Alije Izetbegovića, koju je njegov sin Bakir servirao SDS-u i PDP-u, a oni samo aminovali.
Tim Ugovorom Savjet ministara obavezuje sav javni i privatni sektor u BiH, dakle sve ustanove i preduzeća i svakog poslodavca, da muslimanima obezbijedi vrijeme za klanjanje džuma namaza, slobodne dane za odlazak na hadžiluk, prostorije za molitvu, pravo da se mogu odijevati po muslimanskim običajima i takvi dolaziti na posao. Posebno je važno po članu 14. tog ugovora po kome Islamska zajednica može štampati novine i časopise, osnivati preduzeća, radio i televizijske stanice, te slobodan pristup državnim medijima, a bez obaveze da to čini u skladu sa zakonima koji važe za te oblasti.
"Ovaj diktat šerijata, samo je još jedna potvrda izdajničke politike takozvanog Saveza za promjene i podaničkog odnosa prema bošnjačkim strankama u sarajevskoj vlasti", navode iz SNSD-a.
Autor: Nemanja Matrak
