Naime, u dokumentima koje je nedavno deklasifikovao NATO, Solana piše da je u Banjaluku došao kako bi dao podršku lokalim političkim liderima koji su za multietničku BiH, slobodne i poštene izbore i suživot dva entiteta.
"Tokom posjete susreo sam se sa lokalnim političkim liderima i izrazio sam podršku onima koji žele da implementiraju mirovni sporazum i koji imaju viziju za jedinstvenu multietničku zemlju i dva entiteta koja su zajedno u miru", napisao je Solana.
U nastavku je istakao da je posjetio Beograd i da je Slobodanu Miloševiću (predsjedniku Srbije u to vrijeme) prenio stav o važnosti djelovanja strana u skladu sa odredbama mirovnog sporazuma, uključujući i odredbe koje se odnose na optuženike za ratne zločine.
"IFOR će uraditi svoj dio posla na terenu, od krucijalne je važnosti da međunarodna zajednica uradi svoj dio posla i primijeni maksimalan politički pritisak na strane te obezbijedi da one pomognu u stvaranju uslova za trajan mir", napisao je Solana.
Nešto više detalja o Solaninoj posjeti Banjaluci napisao je Dejvid Kortrajt u svojoj knjizi "Cijena mira", kojoj je predgovor napisao Sajrus Vens, američki diplomata uključen u mirovni proces u BiH tokom rata. On piše da je Solana, ali i druge zapadne diplomate, svjesno promovisao Banjaluku u odnosu na Pale i tamošnje rukovodstvo. Na primjer, on piše da je većina pomoći za BiH išla u FBiH, jer su Srbi odbili da učestvuju na donatorskoj konferenciji u aprilu 1996. godine. Zbog toga su zapadne diplomate, kako je objasnio, tražile načine da što više te pomoći bude usmjereno ka RS posrednim kanalima.
"Te ekonomske i političke mjere bile su s namjerom da nagrade ‘dobre’ momke u Banjaluci, a kazne ‘loše’ u Palama. Tvrdolinijaši među bosanskim Srbima smijenili su Kasagića, jer je on, kako je to Karadžić objasnio, ‘značajno oštetio RS'", ističe Kortrajt.
Dodaje da je Solana upravo zato i došao u Banjaluku – da pruži pomoć Kasagiću i izvrši pritisak na paljansko rukovodstvo, ali ističe da ti napori nisu uspjeli jer je, kako je napisao, Kasagić smijenjen sa 43 glasa u Narodnoj skupštini RS.
Kasagić kaže za "Nezavisne" da se dobro sjeća susreta sa Solanom i generalom Džulijanom Birnsom u Banjaluci i ističe da su od njega tražili uspostavljanje umjerene saradnje sa međunarodnom zajednicom kao uslov za pomoć RS.
"A jedan uslov su mi stalno postavljali – da Karadžić mora da se povuče s pozicije predsjednika RS i da mora biti uspostavljena saradnja sa Haškim tribunalom. Ja nisam zaista mogao ništa da preuzmem, jer je Karadžić bio izabran od strane parlamenta zbog neposredne ratne opasnosti i on se morao povući nakon završetka rata", kaže Kasagić.
Dodao je da je Karadžić RS zbog toga stalno držao u ratnim tenzijama i odbijao smjenu, jer se plašio izručivanja Hagu.
"U trenutku kad sam dogovorio uspostavljanje privredne saradnje s vladama Britanije, Italije i drugih zemalja, on je mene skinuo. Nisam imao podršku poslanika. Nisam imao ni priliku predočiti poslanicima šta sam dogovorio sa predstavnicima tih vlada", istakao je Kasagić.
Izvor: Nezavisne
