Za razliku od uobičajenog pitanja šta će Bosna i Hercegovina dobiti od priključenja NATO-u, pitam Vas, šta će NATO dobiti sa eventualnom integracijom jedne ovakve zemlje?
Svaka zemlja koja želi da se priključi NATO-u i ispuni određene naše standarde, dobrodošla je. NATO jača svoj savez sa svakom novom članicom. To nam jača kolektiv. Međutim, ja bh. atlantske integracije ne gledam u tom smislu. Smatram da je odluka isključivo na Bosni i Hercegovini. Veoma je važno za Bosnu i Hercegovinu da postane dio nečega većeg(nego što je danas), u smislu razmjene bezbjednosnih informacija, globalne ekonomije, učestvovanja u političkim raspravama itd. Sadašnja NATO unutrašnja konstelacija ogleda se u zemljama koje ispunjavaju iste standarde i kojima je stalo do istih stvari.
Gdje se Bosna i Hercegovina nalazi kad je riječ o ispunjavanju MAP-a, čije je sprovođenje jedan od ultimativnih uslova za potpunu integraciju?
Problem vojne imovine još uvijek postoji. Pred BiH je postavljen upravo ovaj uslov iz razloga što se želi vidjeti da BiH ima kapacitet da pravi određene teške poteze kada je u pitanju put integracije. Kritično sam nastrojena jer se ovi potezi još uvijek ne prave. Čak se ne radi toliko o vojnoj imovini, koliko o mogućnosti da se dođe do jedne kolektivne odluke.
Rekli ste da, ukoliko do toga dođe, NATO neće zahtijevati referendum po pitanju ulaska. Međutim, ako politička elita BiH bude zahtjevala da se referendum održi i građani izjasne o ulasku, da li će za NATO biti prihvatljiv entitetski referendum, ili će to pak biti na nivou države?
NATO je zainteresovan samo za države. BiH je suverena zemlja i odluke će morati donositi kao takva. Mi ne pregovaramo sa poddržavama. Tako da ukoliko jednog dana ovdje dođe do referenduma, odnosno ukoliko vaša zemlja dobije pozivnicu, to će morati da bude suverena odluka na državnom nivou.
Dakle, ukoliko bi se odlučilo da se na referendum ide sa entitetskih nivoa, NATO neće priznati te rezultate?
Nas ne zanima kakvi su unutrašnji rezultati. Bitna nam je jedino kolektivna odluka. Nas iskreno ne zanima šta želi FBiH niti šta želi RS. Bitno nam je šta želi Bosna i Hercegovina.
Sada jedno od vječitih pitanja koje se postavljaju na ovim prostorima. Kako objašnjavate NATO intervenciju i bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije, kada savez nije imao dozvolu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija? I da li se od NATO-a može nešto slično i danas očekivati?
NATO ima nekoliko principa, između ostalog savezništvo kao dio kolektivne bezbjednosti. Stoga, NATO ne može samo posmatrati situaciju u kojoj se čitava populacija briše, kada ljudi umiru. Da li bi se takva intervencija mogla ponoviti? Ne znam. U tome je i stvar. Ne odlučujem ja o tome. O tome se odlučuje konsenzusom država članica. Sve članice NATO-a su tada odlučile da se mora intervenisati. Ukoliko se sve članice slože, naravno da može doći do slične odluke. NATO ima kapacitet da štiti i nacije koje se ne mogu same zaštititi.
Šta je sa civilnim metama? Bili smo svjedoci da su tokom bombardovanja 1999. na meti NATO-a bile zgrade RTS-a, bolnice, obdaništa…
NATO je prvenstveno gađao vojne ciljeve. Civilne mete nisu bile naš cilj. Ali, to su posljedice rata. To je teško izbjeći. Jednostavno je tako.
Razgovarao: Stefan Blagić
