Naime, prema godišnjem istraživanju ove agencije, u protekloj godini centre za socijalni rad posjetilo je 150.378 punoljetnih osoba i 65.562 maloljetnika. Socijalni radnici su najviše usluga izvršili u kategoriji lica u stanju različitih zaštitnih potreba, i to njih 57.529.
Što se tiče starosne strukture korisnika, kada su u pitanju punoljetne osobe, pomoć su najčešće tražili građani trećeg životnog doba od 60 do 65 godina, njih 35.244, nakon čega slijedi kategorija starosti od 46 do 59, njih 33.750.
Za zadnju starosnu kategoriju pretpostavlja se da su u pitanju i dalje radno sposobni ljudi, koji su ostali bez posla koji ne mogu ponovo naći zbog toga što su već "zašli u godine", ali nedovoljno za odlazak u penziju. Među maloljetnicima najbrojniji korisnici usluga centara za socijalni rad su dječaci i djevojčice od sedam do 14 godina, njih čak 23.212.
Vera Sladojević, direktorica banjalučkog Centra za socijalni rad, istakla je da se povećanje broja korisnika osjeti u svakodnevnom radu.
"Ovo je pokazatelj ozbiljnih društvenih turbulencija koje će postajati iz dana u dan sve gore. Sve više postajemo zemlja bolesnih, socijalno ugroženih, razorenih porodica, tako da možemo samo očekivati da će sfera socijalne zaštite zahtijevati konstantno povećanje sredstava", kaže Sladojevićeva.
Ističe da se radi o začaranom krugu iz kojeg je skoro pa nemoguće izaći.
"Imamo sve više lica bez novčanih primanja, što je dovelo i do porasta konfliktnih razvoda i disfukcionalnosti u porodici, koja se manifestuje kroz nasilje, alkoholizam i na kraju dovodi do sve većeg broja djece u društveno neprihvatljivom ponašanju", kaže Sladojevićeva.
Još jedan od problema, osim teškog stanja u društvu koje je svakog šestog građanina primoralo da se obrati za pomoć, je i činjenica da, u suštini, nemaju kome da se obrate. Ako uzmemo ukupan broj korisnika centara, u prošloj godini njih 215.940 na raspolaganju je imalo svega 612 zaposlenih u centrima za socijalni rad.
Prema nekim procjenama, od ukupnog broja njih ne više od 300, u stvari, i radi sa korisnicima, što bi značilo da na svakog socijalnog radnika dolazi 740 korisnika u toku godine. I pored sve dobre volje – koliko oni i mogu da se posvete onima koji su im se obratili za pomoć.
"Dok nisam preuzela mjesto direktora godišnje sam imala po 300 korisnika sa kojima sam svakodnevno radila. Neminovno je da ovoliko povećanje broja korisnika zahtijeva i daleko veći broj stručnjaka. Imamo još jednu otežavajuću okolnost, a to je da su problemi zbog kojih nam se ljudi javljaju sve kompleksniji, tako da većina slučajeva sada zahtijeva čitav tim koji će se posvetiti tom problemu, a ne samo jednog radnika", kaže Sladojevićeva.
(Nezanisne novine)
