Prvo pitanje jeste ko će u ime Velike Britanije voditi pregovore o izlasku, jer će od toga zavisiti i britanska pregovaračka strategija. Francuska i Njemačka su se već opredijelile da neće biti popustljive prema Ujedinjenom kraljevstvu.
Prema izjavama uticajnih evroposlanika, proces izlaska Britanije iz Unije treba dovršiti do 2019. godine kada su sljedeći izbori za Evropski parlament.
Kako piše politico.eu, postoji četiri moguća scenarija izlaska, od kojih su početna dva moguća, a prvi najvjerovatniji.
Opcija 1:
Prema članu 50 evropskih sporazuma, svim državama je omogućen period od dvije godine za pregovore o detaljima za izlazak iz Unije. Najvjerovatnije je da će Evropska komisija voditi pregovore u ime zemalja članica. Da bi izlazak bio potvrđen i s EU strane neophodno je da se prosta većina država izjasni da je “za”.
Da bi se ovo dogodilo potrebno je da britanska vlada obavijesti članice EU, direktno ili preko Komisije ili Savjeta da planira da aktivira član 50.
Britanski ministar finansija Džordž Ozborn je već naglasio da će se prvi koraci preduzeti već dvije nedjelje po objavljivanju rezultata.
Šta će biti predmet pregovora o izlasku?
Status građana EU u Velikoj Britaniji će biti jedna od tema, ali i status britanskih građana u EU. Podsjećamo da Britanci imaju čitave zajednice svojih građana koji uživaju u penziji na obalama Španije, Portugala, Francuske… Neka od ovih pitanja zadiraće i u ingerencije država pa će biti potrebno i da se njihove vlade i parlamenti izjasne.
Velika Britanija će morati da odluči da li želi da ima odnos sa Unijom kao Norveška, Švajcarska ili Turska ili će pokušati da za sebe izbori poseban status.
Bilo kako bilo, ono što Engleska izbori za sebe za dvije godine koliko pregovori mogu trajati je ono što će Engleska imati. Za svaki produžetak ovog roka biće neophodno obezbijediti konsenzus svih 27 država.
Opcija 2:
Moguće je da će neformalni razgovori o statusu odnosa EU i Velike Britanije početi prije nego što vlada pokrene mehanizme iz člana 50. Ova praksa da se o vremenski ograničenim procesima raspravlja prije njihovog zvaničnog aktiviranja nije nova u EU.
Međutim, Brisel se već našao na udaru javnosti zbog ovog metoda vođenja politike. Takođe, kako pravila nisu dovoljno definisana postoji mogućnost da se u Briselu sam referendum smatra za prvi korak u aktiviranju člana 50.
Opcija 3:
Ukoliko vlada Velike Britanije obezbijedi većinu u Parlamentu Velike Britanije ona može i jednostavno ukinuti važenje zakona EU na teritoriji svoje zemlje. Ovo je malo vjerovatno jer bi u očima EU ona i dalje bila njena članica.
Opcija 4:
Prema Konvenciji UN o sporazumima država dozvoljeno je da država prestane da poštuje obaveze koje ima prema međunarodnim konvencijama ukoliko dođe do fundamentalne promjene situacije na terenu.
Pravnici su uvjereni da bi referendum mogao da bude ta “fundamentalna promjena situacije”.
Izvor: N1
