Legendarni Dejo govori i o glavnim problemima u razvoju
fudbala na ovim prostorima, kvalitetu liga u ex-YU državama, kladioničarskoj
mafiji, poredi odnos prema sportu u staroj Jugoslaviji i državama koje su iz
nje ponikle.
– Izabrani ste na jednu od najznačajnijih pozicija u
fudbalskoj federaciji. Kako ste doživjeli taj izbor i kakvi su vaši planovi u
okviru tog tijela?
Sigurno da je to za mene velika čast, ali i
zadovoljstvo, jer vjerujem da sam dosadašnjim radom zaslužio da uđem u jedno od
tih većih tijela. Evo sam imao sreće, jer sam se kandidovao i ušao u najveće
fudbalsko tijelo svijeta. Trudiću se da zastupam interese UEFA-a, interese
fudbala u cjelini, ali sigurno da neću zaboraviti ni ovaj naš region.
– Kako ocjenjujete kvalitet liga sa prostora bivše Jugoslavije?
Sigurno da nam lige nisu na onom nivou na kome su
bile u vrijeme stare Jugoslavije. Nakon raspada zajedničke države mislim da su
nam lige slabije. Da u svakoj ligi imamo po jedan, dva kluba koji dominiraju,
kao što su u Srbiji Zvezda i Partizan, u Hrvatskoj je to Hajduk, u Sloveniji se
to mijenja, jedno vrijeme je Maribor, pa se digne Olimpija, pa padne. Kod nas
smo imali dominaciju Mogrena koji više praktično i ne postoji, pa Budućnosti,
Rudara, Sutjeske, tako da je možda bilo i najuzbudljivije kada je riječ o
klupskom takmičenju. Lige su nam slabije, ali mislim da i iz takvih liga izađe
dosta dobrih igrača koji kasnije naprave karijere u inostranstvu.
– Šta vidite kao glavni problem za razvoj fudbala u
regionu?
Ulaganje u fudbal nisu onakva kakva su bila u
vrijeme stare Jugoslavije, da ne govorim o komunističkoj eri kada se sve
drugačije radilo i puno sistematičnije nego što se sada radi na prostoru bivše
Jugoslavije. Nema toliko ulaganja i nema toliko sistemskog planiranja ulaganja
u određene sportove. Razvodnio se kvalitet i to je jedan od glavnih razloga što
nam lige nisu jake.
– Kakve su po vama šanse drugih ex-YU reprezentacija na
Svjetskom prvenstvu?
Pa sada su kvalifikacije i mislim da će Hrvatska,
Srbija pa moguće i Bosna direktno otići na završna takmičenja, dok mi ostali
imamo realne šanse da se domognemo baraža. To i nije loše ako uzmemo u obzir da
se od jedne države napravilo toliko država i da se toliko reprezentacija našlo
na jednom tako velikom takmičenju.
– E sad, ako biste morali da bodujete, kako bi rangirali
po kvalitetu te reprezentacije u regionu?
Po mom mišljenju Hrvatska trenutno ima najjaču
reprezentaciju. Pojavila im se jedna generacija vrhunskih igrača, koji igraju u
najjačim evropskim klubovima. Oni su sigurno na prvom mjestu. Samo kad vidite
tu plejadu igrača: Modrić, Kovačić, Brozović, Perišić, Mandžukić… Na drugo
mjesto bih stavio Srbiju, pa onda dođu svi ostali, Bosna, mi, Slovenija koja u
zadnje vrijeme ima dosta uspjeha, pa i Makedonija. Prvo mjesto Hrvatska, drugo
Srbija, treće dijele ostale reprezentacije.
– Evo i vi se sa sjetom prisjećate fudbala u staroj
Jugoslaviji. Koji bi po vama bio idealan tim sastavljen od tih ex-YU igrača?
Možda bih mogao da govorim o igračima koje
pamtim, koje sam gledao, ali ne i o velikim svjetskim igračima kakvi su bili
Šekularac, Mitić, Milutinović… Ja sam u Zvezdi igrao u jednoj velikoj
generaciji, rano sam počeo da igram za reprezentaciju. Mogu da nabrojim igrače
koji su bili vrhunski u tom periodu kao što su Piksi, Peđa Mijatović,
Prosinečki, Pančev, Zlatko Vujović, Sušić, vjerovatno ću nekoga i zaboraviti.
Eto, to su ti igrači, a da sastavljam ekipu, to ne volim da radim.
– UEFA je u nekoliko navrata ove godine stavila pod upit
regularnost utakmica crnogorske lige. Kako se izboriti sa kladioničarskom
mafijom?
Iskren da budem teško, ukoliko nemate pomoć
države, odnosno nadležnih organa. Tu prije svega mislim na MUP. Mi iz FSCG i
svih drugih saveza ne možemo toliko da utičemo na te istrage. I kada se pojavi
neka sumnjiva utakmica vi pozovete na razgovor aktere, oni vam kažu da su imali
loš dan, i na osnovu njihove izjave, snimka, ne možete da donesete nikakav
zaključak, nikakvu kaznu. Druga bi stvar bila da se pojavi neki zaštićeni
svjedok, onda bi savezu bilo lako, ali se igrači teško odlučuju na taj korak,
jer te utakmice ipak namještaju ljudi iz kriminala.
– Jedanaestu godinu nezavisnosti FSCG dočekuje sa
impozantnom zgradom Kućom fudbala, formiranim reprezentativnim selekcijama
muškim i ženskim, na raznim uzrasnim nivoima, ligama koje funkcionišu. Koji su
sada najveći izazovi?
Mislim da imamo još mnogo posla. Moramo da
krenemo u izgradnju, naravno uz pomoć države i lokalnih samouprava, i
poboljašnje uslova gledanja utakmica. Sada imamo dobre terene, ali nam
nedostaju tribine. Moramo da krenemo u tom smjeru, da gledaocima obezbijedimo
veći komfor pri gledanju utakmica.
Izvor: RSE
