–
Na birou sam. Nemam zašto da kupim lijekove, mene niko ne pita da li ja imam
hljeba – tako Ivana opisuje situaciju u kojoj se trenutno nalazi, u 31. godini
svog života.
Bez
posla je već dva mjeseca. Rad na pravljenju traka za fiskalne kase u Dnevnom
centru, osim skormne plate, donosio joj je priliku da radi, da stekne
prijatelje i bude uključena u društvo. Sada joj je sve to oduzeto.
–
Bilo mi je jako lijepo dolje dok sam išla tamo, sa drugarima, sa vaspitačima.
Bilo mi je lijepo. Sad spadam ulici – kaže Ivana za „Moju Hercegovinu“.
Njena
majka i ona trenutno primaju oko 150 maraka socijalne pomoći, a zbog problema u
opštinskom budžetu, ta pomoć je nekoliko posljednjih mjeseci kasnila.
–
Da je barem redovno, na primjer 1, 5. ili 15, jer mene niko ne pita za struju,
ni bilo za šta, ja moram obaveze platiti. Moram sebi lijekove kupiti koji mi
najmanje koštaju 60 maraka. A ne njoj koja je pod terapijom – ističe Drinka.
Osim
Dnevnom centru u kome je Ivana radila, opština Bileća smanjila je grant i
lokalnom Crvenom krstu, pa su njegovi korisnici, među kojima su i Ivana i
Drinka, prije dva mjeseca ostali i bez mlijeka. Sada dobijaju samo hljeb, što
za njih predstavlja značajan gubitak.
–
Dok je bilo mlijeka, ja nisam gladna bila, ali, bogami, prazna vreća ne može
uzgor stajati i šaku tableta da pijem na to – priča Drinka.
U
Dnevnom centru kažu da su ogorčeni situacijom u koju su dovedeni, jer ona ima
direktne posljedice po njegove korisnike. Predsjednik „Vedrog osmijeha“ Milenko
Radmilović kaže da su djeca koja su bila ovdje zaposlena sada ponovo na vratima
Centra za socijalni rad.
–
Ta Ivana je imala tih 200 maraka obezbijeđeno i nekakav doručak ovdje, imala je
iz proširenih prava 70 i tuđu njegu i pomoć 80, što je ukupno iznosilo 350 i
imali su hljeb i mlijeko što je davalo nekakav minimum opstanka za njih dvije –
objašnjava Radmilović.
Na
ovaj način, dodaje, ova djeca će, kada im roditelji umru, biti prepuštena sama
sebi. Ostajaće sama i završavaće po kojekakvim domovima širom države. Da bi
stvari bile još gore, Radmilović tvrdi da su razlozi za uništavanje Dnevnog
centra isključivo političke prirode. Smatra da se iza svega krije pokušaj
vladajuće političke struje da ga „politički urazume“.
–
Sve je ovo stvar o kojoj bi kao ljudi mogli da razgovaramo, međutim, ja
jednostavno primjećujem neku odbojnost od ove politike, od ovih ljudi koji vode
poltiiku Bileće – tvrdi Radmilović.
Načelnik
opštine Bileća Miljan Aleksić, pak, smanjena sredstva Dnevnom centru pravda
lošom situacijom u opštinskom budžetu, a razloge za ovakvu odluku naveo je
kratko.
–
Pa eto, nisu sarađivali do sad sa mnom, nisam zadovoljan njihovom saradnjom –
kazao je Aleksić.
Da
su razlozi političke prirode nije potvrdio, niti demantovao. Na pitanje zašto
je odlučio da uštedi baš na najosjetljivijim kategorijama i da li zna kakve će
to posljedice imati po pojedine porodice poput porodice Jokanović, Aleksić
jednostavno kaže da je tako moralo biti.
–
Koliko ima moje krivice, sigurno je više njihove tamo. Vi znate da sam ja
uvijek pomagao takve slučajeve, pa i Drinku i njenu ćerku. Ne znam da su me iz
Centra za socijalni rad obavijestili da treba još neka pomoć. Ja ću im i dalje
sigurno pomagati, neće im biti do mene – tvrdi načelnik Bileće.
Međutim,
na sugestiju da njima ne treba pomoć, već sistemsko rješenje problema, Aleksić
obećava da će prvom prilikom povećati grant Centru, ali pod njegovim uslovima.
–
Opština će biti spremna da izdvoji para koliko im bude trebalo, ali će njihovo
rukovodstvo morati biti spremno da sarađuje – ističe on.
Načelnik
Aleksić tako je Dnevnom centru vrlo otvoreno postavio ultimatum. Sa druge
strane, priznao nam je da opština Bileća nema razvijenu strategiju
zapošljavanja osoba sa invaliditetom, te da ne zna koliko ovakvih osoba je u
njoj zaposleno.
Zaključak
je jasan – političke igre u ovoj državi nadmašile su zakon toliko da pošteđenih
nema. Svi su upleteni, milom ili silom, a koplja političkih borbi za vlast i
moć najčešće se slamaju preko leđa najosjetljivijih kategorija stanovništva.
Ivana i Drinka nisu usamljen primjer. Naprotiv. One su ogledalo ovog društva u
kojoj elementarna ljudska prava padaju u drugi plan pred političkim
potkusurivanjima.
Nekoliko
dana nakon što smo uradili ovu priču, načelnik Miljan Aleksić je na sjednici
lokalne Skupštine prihvatio prijedlog odbornika da se Dnevnom centru poveća
grant sa 8.500 na 18.500 maraka. Međutim, na ovaj način problem nije riješen,
jer će ta sredstva samo pokriti stare dugove koje Dnevni centar ima, a Ivana i
njene kolege neće moći da se vrate na posao.
Izvor: Moja Hercegovina
