FRONTAL: Šta je za Vas značilo učešće u Frontal Blog Challenge-u i kakvi su utisci sada kada je završen?
HERCEG: Odličan projekat kojim već etabliran portal nudi dio svog javnog prostora za one koji se žele baviti pisanjem. Ideja je jednostavna, pa se isprva čini da je široko zastupljena i kod drugih popularnih bh portala, ali nije, i ovo što radi Frontal je fantastičan start mnogih uspješnih blogerskih karijera. Više nego vjetar u leđa, rekla bih. Zahvalna sam na odličnim seminarima i interaktivnim predavanjima profesora Varagića, a najviše na osvojenom drugom mjestu koje mi je već značajno za smjerove u kojima se želim razvijati.
FRONTAL: Da li je Frontal Blog Challenge ispunio Vaša očekivanja?
HERCEG: FBC je skoro ispunio sva očekivanja. Ostalo je saaaamo – da i moju facu uvrstite tamo među vaše stalne blogere 😛 Da, sasvim neskromno – priznajem. Zadržavam super prijateljstva i kontakte koje sam tamo ostvarila. Ako ne zamjere cjepidlačenje nas blogera oko objave svakog pojedinog teksta. 😀 Vjerujem da ekipi iza projekta ne treba ovaj naš feedback da bi se uvjerili koliko smo oduševljeni njihovom (realiziranom) idejom.
FRONTAL: Šta ste naučili tokom dva modula seminara i koliko je to poboljšalo Vaše pisanje?
HERCEG: Tijesno je ovdje za sve to. Ali ako budete pratili jednog od potomaka tog seminara – moj blog hercegm.blogspot.ba možete vidjeti što nas je sve FBC s profesorom Varagićem naučio. Još sam pod dojmom da je ovaj TEDx čovjek nije umorio od neprestalne priče nego nas je još i proganjao da iskoristi svaki trenutak i prenese nam svoja iskustva. Veliki mu pozdrav, ako uopće prati još ove svoje wannabe-čitane učenike…
FRONTAL: Kakve blogove lično volite najviše da pišete?
HERCEG: Smješne. Džaba svakom moje prepucavanje, ako barem i najskeptičniju osobu malo ne – nasmijem. Prirodno je da ono što pišem odražava ono što čitam. Na blogu ćete naći razne teme. Ali razlog tome je što se igram i što je moj blog još na početku. Inače, volim socio-filozofske teme, nove tehnologije kojima se čovjeku daje respekt umjesto noge u guzicu, društvenu fenomenologiju, aktivizam i artivizam. I ništa od ovoga bez – humora. Dosta je tema iz ovih oblasti u pripremi, izgrizoše nokte čekajuć me da ih raspišem. Politikom se bavim aktivno u gradu u kojem živim, pa ju samo pinkicu dotaknem u nekim svojim tekstovima, jer smatram da dobar tekst čitatelja potiče na aktivnost – barem po pitanju promjene stavova. Zašto onda pisati o nečem na što će svi većinom samo kimnuti glavom ili dati lajk? Inovatinost i libido prema životu – to želim prenijeti na čitatelje svojih tekstova. I pomno promatrati koji tu rečenicu najprije zapaze u mojim tekstovima, jer mi se tako tipkovnica uništava. Nema ništa, bez interakcije.
FRONTAL: Hoćete li se nastaviti baviti pisanjem?
HERCEG: Da. Ali, želim i ja ukinut autora u interesu pisanja. Naklon velikom Barthesu: jezik je onaj koji govori, a ne autor; pisati znači, kroz unaprijed pretpostavljenu impersonalnost koju nipošto ne valja zamijeniti s paralizirajućom objektivnošću romanopisaca realista, dostići onu točku, gdje samo jezik djeluje, „izvodi!, a ne „ja!".
Šta drugo da radim s ovom Vašom ‘ostavštinom’? Kako vas hvalim, sevap bi bio da me uvrstite među kolumniste. Dajte temu, bacam se na istraživanje 😀
Autor: Danka Savić
