"To je bilo inspirišuće iskustvo! Uvijek je veća doza treme ako radite mural ili sliku "stvarne" ličnosti, nema prostora za greške.. S druge strane nije bilo teško zaključiti koliko pozitivne reakcije takav rad nosi."
Božić kaže da su se
pozitivne emocije između njega i murala rodile nakon samo nekoliko poteza
kistom i da je on odmah znao da je to ono što želi da radi. “Prvi zid na
ulici, otvorenom prostoru i svo to propratno uzbuđenje koje prati nas
"ulične umjetnike" me privuklo. Zahtjevan "zanat" nema prostora
za puno grešaka, radi se relativno brzo a i skloni ste kritikama još od samog
starta. Tako da se uvijek daje taj neki maksimum, a rezultat je itekako
vrijedan svega toga”, rekao je on.
Umjetnicima je uvijek
teško izdvojiti neko svoje djelo, ali Božić kaže da ako bi morao to da uradi
onda bi to bio mural Ljubiše Samardžića i to zbog tehničke preciznosti, a drugi
mural koji bi okarakterisao kao jedan od svojih zrelijih radova je lik Layne
Staleya.
Komentarišući rađanje
ideja za murale Božić je rekao da ima poseban folder ispunjen fotografijama i
on mu je uvijek početna tačka u slučaju da u tom momentu nema drugu ideju. „Ako je
ideja u glavi onda guglam u potrazi za adekvatnim referencama.. Uvijek gledam
da nađem tu neku zlatnu sredinu, jako je bitno osmotriti zid i njegovu
lokaciju, odrediti same boje za prostor pa i razlučiti koji motiv odabrati. A
idejama nisam fiksiran tako da mi dosta toga zapadne za oko.“
Kritike ga, kako kaže ne dotiču obzirom da on
nema neki konkretan cilj koji želi da postigne, već se samo vodi sopstvenim
osjećajem prema slikanju murala. “Obzirom da nisam "formalno"
nagrađivan oslanjam se na krtitike prolaznika koje mi sasvim dovoljno govore.
Kritiku rijetko čujem dijelom što sam zatvoren za iste, dijelom što od samog
umjetnika većeg kritičara nema! Izmamiti osmijeh slučajnom prolazniku… veće
sreće nema", zaključio je Božić.
Autor: Dajana Mičeta
