Sve što se riječju i pričom ne može iskazati staje u zvuke ovog čarobnog, zlatnog instrumenta a truba koju je iz Velikog rata donio Joviša Jevđić u selo Rasna, pamti priče od čak jednog vijeka.
“Truba koju je moj pradeda doneo kući, prošla je Cersku i Kolubarsku bitku, ceo Solunski front i Albaniju, odražavala je bol i patnju tih srpskih vojnika”, priča Dejan Jevđić, Jovišin potomak koji je dokazao da iver ne pada daleko od klade.
Hrabri solunski ratnik i u najtežim periodima života nije se odvajao od svog omiljenog instrumenta, a njegova ljubav prešla je na unuke i praunuke, piše RINA. Dejan je kapelnik u trubačkom orkestru, a njegovo ime ispisano je zlatnim slovima u Guči, međutim pored muzike svog junačkog pradedu naslijedio je i po uniformi. “Već 16 godina sam profesionalni vojnik. Ovom svojom trubom, uniformom i uspjehom nadam se da sam se bar jednim dijelom odužio hrabrim precima, jer oni su živjeli u mnogo lošijim uslovima a truba je održavala porodice u životu. Nisam želio da se značaj koji ona ima izbriše”, kaže Dejan.
On je svoj orkestar osnovao prije 18 godina, a sa njim su braća Slobodan i Branko pa se u njihovoj kući svakodnevno čuje topdžijsko kolo. “Čuvari smo narodne tradicije i kulture, jer da bismo stigli do nekog cilja, moramo znati odakle potičemo, ne smijemo to nikad zaboraviti”, izjavio je ovaj majstor trube.
U kući Jevđića trubu sviraju već četiri generacije, duže od sto godina, i nema sumnje da će iz ove kuće čarobni zvuci odjekivati i dalje.
Izvor: b92
