Okrenimo to na politiku, odnosno na nedavana dešavanja.
Ne, ne mislim na snagatore sa tetovažama i oružjem.. Oni mi nešto nisu zaokupili pažnju. Oni su samo predstava, samo zamjenska slika zbog koje, možda, nećemo pogledati u onaj red „slabih“ i „nejakih“ što odlaze po papire za odlazak ispod zgrade „Ekvatora“ i pitati se ko će ostati. Snagatori sa maskama na licu su samo vratili sjećanja, mučna sjećanja koje želim da zaboravim. Maskirani nikad nisu bili predmet moga poštovanja. Ja ljude gledam u lice.
Nešto drugo apostrofiram, ono što se čini već kao zaboravljeno.
I bi sahranjen gore u Aleji Oliver Ivanović, na Kosovu ga više nema. Da li nastupa vrijeme bolje, ili gore za tamošnje Srbe pitanje je sada?! Kako god i kome god da je bivši nesvršeni pilot, kasnije inžinjer, karatista, sportista i na kraju političar – smetao, mogao je da ga ubije i prije. Mogao je da ga otruje, ili objesi u zatvoru, mogao je da ga zatuče i na nekim drugim mjestima, dakle mnogo prije je mogao biti b i v š i. Zašto nije?! Zašto baš sada? Da li je njegov odlazak povezan sa događajima koji će tek da uslijede? Naravno, ko sam ja da mislim na taj političko- analitički način ?! Analitičari, ti bardi logike, ti skupljači sitnica iz tajnovite mreže svega i ničega u opasnoj po život igri, koja se zove politika – ti glasogovornici (kako koji i za koga već rade) onoga što javnost treba da zna, ili što joj se servira da zna – osmisliće već neku priču za narod. Polako. Nema žurbe.
Vučić je položio cvijeće na mjesto događaja veoma brzo došavši na Kosovo ravno, ali na sahrani ga ne bi. Zašto, ako se već radi o Aleji zaslužnih gradjana za Srbiju ?? Ja se ovo samo pitam, ništa ne zaključujem, jer podataka ima malo. Drugo su nagađanja! Dobra režija, ako je ima, a ja, zaista, ne znam o tome ništa, samo razmišljam, a to valjda nije zabranjeno pokazala bi upravo suprotno. Buket bijelih ruža od Vođe, ganutost, tuga, klečanje iznad kovčega kao skrhana Brnabićka – dok samo Ljajić na TV-u ne zadrža suze. I izgledalo je – iskrene.
Ubice su, istina, mogle da urade i nešto još crnje i strašnije – mogli su da mu ubiju neko od troje odrasle djece, koja se nisu prije nigdje spominjala, pominjao se samo nejaki Bogdan, kao očev miljenik. Naravno, ovdje se radi o privatnom životu, u koji ne traba ulaziti. Savko od nas samo živi svoju sudbinu.
Mafija (ako je ista u pitanju) voli, doduše, da udari u srce, jer je bol mnogo veći kad ne ubiju ciljanu metu lično, nego napadnu dijete. Oni dosta često prvo upozore da će napasti, što su i uradili. Iz filmova znamo da Mafija ubija zato što je neko nekome dužan velike pare, što je nekome važnom nešto obećano, a nije izvršeno, ili zato što nekome neko politički smeta. Ova zadnja priča je dosta rijetka, mada se i to dešava. Šta je od toga istina i razlog da Oliver „dobije“ šest metaka i da li će se ikada saznati ko su bili oni, koji su mu našli nezaštićena leđa – pitanje je kojim se možda, neko ozbiljno i bavi.
Da se vratim na onu misao iz naslova.
„Bogatstvo“ nekog čovjeka, pogotovo političara, čini i ogromna moć, ili nazovimo to bogatim darom koji ima da ubijedi otupjele mase, da hiperprodukcijiom riječi, licem koje ništa ne odaje, oborenog, skoro svetačkog pogleda kao da je bitka za život (Kosovo) već izgubljena ne kaže ništa, a „tješi„ nesrećnike pet ili šest sati na hladnoći, kako će se život i bez Olivera nastaviti, a pregovori sa Albancima će teći dalje normalno odn. tako kako će teći itd. u nedođiji koja se zove srpsko Kosovo, u dijelu države gdje Vodju čuva kordon, što civilnih što uniformisanih likova, gdje današnji m i r ne mora značiti da sutra neće biti opšteg pogroma, gdje treba vjerovati i samo vjerovati, u zemlji, koja ni sama ne zna na koju će stranu – u toj zemlji se baš ONAKO i tješe ljudi. Pričaš – a kazao nisi ništa.
Ostaće zapisano da je te noći, u tom mučeničkom i od Boga i ljudi zaboravljenom, srpskom kraju na Kosovu, u neke vrste opijelu nesrećnom Oliveru, dok je govorio Vođa, jako padao snijeg….. Što bi rekao narod kao „iz rukavice“ ..
A Vođa je ponavljao mantru… Srbija je iza vas..
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.
