Nedavno sam sa prijateljem raspravljao da li u Bosni i Hercegovini postoji sloboda panorame (,,freedom of panorama“). Sloboda panorame znači slobodno fotografisanje/slikanje autorskih djela trajno smještenih na zemljištu, na trgovima i ulicama i drugim javno dostupnim mjestima.
Autorska djela su, između ostalog, i djela arhitekture, djela likovne umjetnosti, kao i djela primjenjene umjetnosti. Autorskopravna zaštita na svim autorskim djelima važi 70 godina nakon smrti autora. Nakon toga to djelo više ne uživa autorskopravnu zaštitu (Aristotelova i Platonova djela možete slobodno štampati).
U prevodu, sloboda panorame, to je vaše pravo da fotografišete Bosku.
Zvuči suludo da vam neko uskrati pravo da fotografišete trgove, spomenike zgrade. Ali to se dešava već uveliko. U mnogim državama nije dozvoljeno uopšte fotografisanje takvih građevina. Recimo, fotografišete se sa djevojkom ispred Boske i ne smijete objaviti tu fotografiju bez obrade kojom biste sakrili Bosku. O da, zaista se to dešava. Takav slučaj je, recimo, sa Italijom. Na ovoj fotografiji, preuzetoj sa sajta Wikimedia Commons, crvenom bojom su označene države u kojima ne postoji sloboda panorame.
Kao što vidite i BiH se crveni. A kako smo došli do toga da smo među zemljama koje brane slobodu panorame i koji su dometi te zabrane?
BiH je, naime, smještena u grupu zemalja u kojima je sloboda panorame dozvoljena za nekomercijalne svrhe. To znači da fotografije Boske ne smijete postavljati na svom internet sajtu, jer se sajtovi mogu komercijalizovati i po pravilu se komercijalizuju, dakle djelo se posredno ekonomski iskorištava.
Što bi rekao Oliver Dragojević ,,A gdje to piše“?
Član 52. Zakona o autorskim i srodnim pravima glasi:
,,(1) Dopuštena je slobodna upotreba autorskih djela koja su trajno smještena na trgovima, u parkovima, na ulicama ili drugim mjestima pristupačnim javnosti.
(2) Djela iz stava (1) ovog člana ne smiju se reprodukovati u trodimenzionalnom obliku, upotrijebiti za istu namjeru kao izvorno djelo ili upotrijebiti za ostvarivanje imovinske koristi.
3) U slučaju korištenja iz stava (1) ovog člana, moraju se naznačiti izvor i ime autora, ako je to navedeno na upotrijebljenom djelu.“
Na prvo čitanje, očigledno je da zaista u BiH nije dozvoljeno fotografisati autorska djela trajno smještena na trgovima, parkovima, ulicama. Zaista, u stavu 2. piše ,,djela iz stava (1) ovog člana ne smiju se reprodukovati u trodimenzionalnom obliku, upotrijebiti za istu namjeru kao izvorno djelo ili upotrijebiti za ostvarivanje imovinske koristi“. To zvuči kao tri alternativno postavljene zabrane. No hajde da ovaj član analiziramo i razložimo kako bismo ga bolje shvatili.
Stav 2. se referiše na ,,djela iz stava (1)“. Šta su ta djela? To su sama autorska djela koja su nabrojana u stavu 1. Dobro, to je dakle naša primjerična Boska. Kada to malo uprostimo to znači da se Boska ne smije reprodukovati u trodimenzionalnom obliku, upotrijebiti za istu namjeru kao izvorno djelo ili upotrijebiti za ostvarivanje imovinske koristi.
A kada ovo razložimo na način da tri zabrane posmatramo odvojeno, dobijemo sljedeće:
1) Boska se ne smije reprodukovati u trodimenzionalnom obliku. Dobro, to je jasna zabrana, ne smijemo praviti male 3D Boske (u slučaju Boske i nema baš puno smisla, ali ima u slučaju nekih manjih spomenika koji bi se mogli reprodukovati).
2) Boska se ne smije upotrijebiti za istu namjeru kao izvorno djelo. Da, jeste apsolutno besmisleno i logički neodrživo. Boska JESTE izvorno djelo. Već sad je jasno da naše ,,tumačenje na prvu“ nije baš logički održivo, no da vidimo i treći element.
3) Boska se ne smije upotrijebiti za ostvarivanje imovinske koristi. E sad je već pretjerano besmisleno. Ovo definitivno nije bila ideja zakonodavca.
Pa kako se onda ima tumačiti ovaj član?
Odgovor je na jedini lоgički održiv način. Da je zabranjena sloboda panorame u slučaju da su kumulativno ispunjeni prvi uslov i jedan od dva naknadna (alternativno postavljena uslova). Malo zvuči komplikovano ali je u naravi vrlo jednostavno. Moraju biti ispunjeni uslov 1 i uslov 2 ili uslov 3. Dakle 1 i 2 ili 1 i 3. Nikako ili 1 ili 2 ili 3, kako smo na prvo čitanje pomislili, jer vidjeli smo koliko je to besmisleno.
Gdje nas to dovodi onda? To znači da je zabranjeno trodimenzionalno reprodukovanje ovih autorskih djela u slučaju da se trodimenzionalne reprodukcije koriste u istu namjeru kao i izvorna djela ili u slučaju da se trodimenzionalne reprodukcije upotrebljavaju za ostvarivanje imovinske koristi. Je l’ ima mnogo više smisla? I meni se čini.
No da vidimo šta to znači za našu Bosku iz primjera.
1) Boska se ne smije trodimenzionalno reprodukovati ukoliko će se reprodukcija koristiti za istu namjeru kao i Boska sama. Odlično, ima smisla, logički je održivo.
2) Boska se ne smije trodimenzionalno reprodukovati ukoliko će se reprodukcija koristiti za ostvarivanje imovinske koristi. Opet jasno i logički održivo. Naravno, mnogo više smisla ima sa spomenicima ili sličnim atraktivnim znamenitostima, ali bitno je da je logički održivo i jasno.
Šta možemo zaključiti? Zakonopisac je malo nespretno sročio ovaj član 52. Zakona o autorskim i srodnim pravima i njegova namjera je pogrešno interpretirana, jer na prvo čitanje zaista zvuči onako kako su аutori mape Evrope sa početka teksta razumjeli, a to je da u BiH ne postoji sloboda panorame.
Iz svega ovoga proizilazi potreba da se navedeni član prepravi tako da bude razumljiv na prvo čitanje i da ne stvara zabunu, te stoga i na kraju ovog teksta želim da pošaljem takvu poruku zakonodavcu. Nije mnogo vremena, a mnogo će da promijeni i učini za BiH.
