Braćo i sestre,
često u životu mislimo da sve vidimo jasno. Pogledamo čovjeka, neku situaciju, neki događaj i odmah donesemo sud. Ali Sveto pismo nas stalno upozorava da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine na prvi pogled. U Prvoj knjizi o Samuelu stoji: „Čovjek gleda na oči, a Gospod gleda na srce.“ (1. Samu 16,7).
Kad je prorok Samuel tražio budućeg kralja Izraela, gledao je jake, visoke i sposobne sinove Jišajeve. Ali Bog nije izabrao nijednoga od njih. Izabrao je Davida – najmlađega, pastira, onoga koga su gotovo zaboravili pozvati. Ljudima je izgledao nevažan, ali Bog je vidio nešto što drugi nisu vidjeli – njegovo srce.
No, vratimo se u sadašnjost. To što ste vidjeli onoga Komšića da se sastao s svetim ocem Lavom XIV ne znači da je on katolik i Hrvat. Sastajao se on i ranije s papom pa ništa. Mudar je on, poveo je namjerno muslimana Bećirovića i pravoslavku Cvijanović, da bi se sam ukazao pred papom. Svi mi dobro znamo da ne možeš sebe zvati ljevičarem i biti dobar katolik, a pogotovo ne Hrvat. Svi znamo da pravi Hrvat ne može biti građanin i da ga mogu birati samo Hrvati. Zato ne podliježite ovoj obmani i ne dozvolite da vaše srce obuzme sumnja ili malodušnost.
Što nije poveo Dragana, Borjanu ili Marinka, pa da vidimo onda s kim bi papa razgovarao?
I u Evanđelju Isus stalno preokreće naše ljudske logike. Govori nam: „Posljednji će biti prvi, a prvi posljednji.“ (Mt 20,16). Koliko puta u životu mislimo da je netko uspješan jer ima moć, novac ili položaj. A Bog gleda nešto drugo: gleda dobrotu, poniznost, spremnost da pomognemo drugome.
Tako je braćo i sestre bilo i neki dan. Prvi, kojeg su izabrali Bošnjaci, pričao je sa svetim ocem, znajući da će uskoro biti poslednji. Biraćemo za pola godine, a mi znamo šta je naš izbor. Naš izbor je hrvatska demokratska zajednica, naš izbor su europske vrijednosti i naš izbor određuju geni kameni.
Najveća pouka o tome da stvari nisu onakve kakvima se čine dogodila se na Veliki petak. Kada je Isus bio razapet na križu, mnogima je to izgledalo kao potpuni poraz. Učenici su bili u strahu, ljudi su mislili da je sve završilo. Ali upravo iz toga što je izgledalo kao kraj rodilo se uskrsnuće i nada za cijeli svijet.
I Hrvati danas u Bosni i Hercegovini su razapeti, ali uskrsnuće, samo ako vjeruju. Razapeti smo između Hvatske ili Njemačke, Jasenovca i Blajburga, između Marka i Severine, između Prijovićke i Škora, između Dinama i Hajduka, između Hipodroma i Svadbe. Život je oduvijek bio takav, zato nam treba vjera, da sva ova iskušenja prevladamo, jer čeka nas Carstvo Božije.
Zato nas Božja riječ danas poziva na jednu važnu stvar – da ne sudimo prebrzo. Možda čovjek kojeg ne razumijemo nosi veliku patnju u srcu. Možda događaj koji nam danas izgleda kao nevolja kasnije postane blagoslov. Bog često djeluje tiho i skriveno, i tek nakon nekog vremena vidimo zašto se nešto dogodilo.
I zato ne sudite po fotografijama i njihovim analitičarima, ne vjerujte svojim očima i ušima, ne vjerujte ni svojem razumu. Biti vjernik znači biti nerazuman, zato vjerujte već svojim srcem i Radioteleviziji Herceg Bosne.
Oni su na sve spremni samo da zaboravimo ko smo i šta smo. Oni će sve učiniti da odustanemo od trećeg entiteta. Daće nam pozicije u vlasti, daće nam novac za brze ceste, daće nam i polovinu igrača u fudbalskoj reprezentaciji. Oni će sve uraditi samo da nas ubijede da je građanin bolji od konstitutivnog.
Braćo i sestre, u našem životu bit će mnogo trenutaka kada nećemo razumjeti što se događa. Ali vjera nas uči da Bog vidi dalje nego mi. Ono što nama izgleda kao slabost, On može pretvoriti u snagu. Ono što izgleda kao kraj, On može pretvoriti u novi početak.
Prihvatimo ovaj nauk naše svete crkve i trpimo sve ono što nas pritiska i muči. Možda nemate dovoljno novca? Možda ne možete da se zaposlite u javnoj ustanovi, zbog onih u stranci? Možda vam dijete želi da studira u Sarajevu? Možda vam se ne sviđa kako nas vodi i brani HDZ? Upamtite, vaše je carstvo nebesko, a u Raju nema političkih partija, demokratije i ljudskih prava. Zato se i zove Raj.
Zato molimo Gospodina da nam da srce koje neće suditi samo po onome što vidi, nego srce koje zna vjerovati da Bog vodi naš život – čak i onda kada nam stvari ne izgledaju onako kako bismo mi željeli.
Amen.
Preuzeto sa: blogger.ba
