Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je neki dan na mreži X svima nama poručio da „prijateljstvo Republike Srpske i Izraela nije nastalo juče, već da je građeno kroz istoriju, na međusobnom poštovanju, razumijevanju i zajedničkom iskustvu naroda koji su prošli kroz teška stradanja.“
I potpuno je u pravu da vidimo kako je to prijateljstvo građeno.
Istorijska činjenica broj 1.
Kada je Abraham, tjeran nekim unutrašnjim glasom, krenuo ka obećanoj zemlji zajedno sa svojom ženom Sarom, nije odmah znao gdje se ta zemlja nalazi, već je kao i svaki bliskoistočni migrant krenu kao Evropskoj uniji tj. zapadnoj Evropi. Na tom putu preko Grčke, Bugarske, Makedonije, stigao je u kotlinu okruženu planinama koje će se kasnije nazvati Šar- planina, Kopaonik i Prokletije. Svidje se Abrahamo ovo polje, zemlja plodna, ravna, klima umjereno kontinentalna, Sredozemno i Egejsko more blizu. Ni Beograd nije daleko. Sari su se svidjeli božuri i predloži Abrahamu da se ovdje nastane. I dok je Abraham raspremao stvari mjerkajući najatraktivniju katastarsku česticu, začu ponovo unutrašnji glas koji mu reče
„Nije ovo tvoja zemlja, ona je obećana drugima“
Abraham se pravio da ne čuje glas, nastavljajući da se raspakiva, ali glas je bio sve jači i jači.
On tada upita, „a kome je namjenjna ova sveta zemlja?“
Glas mu odgovori, „tu sam zemlju ostavio za drugi izabrani narod, zato razguli i nemoj da te vidim ovdje. Abraham osjeti veliku bol u zatiljku i krenu da se pakuje, ne slušajući negodovanje žene Sare.
On i Sara su napokon nabasali na zemlju Kanaan gdje su se smjestili i razmnožili, ali mu Sara nikada nije oprostila što su poslušali njegov unutrašnji glas i napustili Kosovo.
Od tada do danas ljubav prema carstvu nebeskom spaja Jevreje i Srbe.
Istorijska činjenica broj 2.
Nakon što su se Jakov i njegovi potomci naselili u Egiptu, Izraelci su se kao i svaki migranti veoma umnožili. Počeli su da traže svoja prava, škole na svom jeziku, bogomolje gdje bi se molili svome Bogu, da uzimaju poslove Egipćanima i maltretiraju ih po ulicama. Egipatski starosjedioci više nisu mogli da trpe tu multikulturalnost i na krilima populizma izabraše novog faraona AfDesa Prvog koji ukinu sva socijalna davanja sinovima Izraela, podjeli etnički škole i poče da deportuje migrante iz zemlje. Oni koji su ostali obavljali su teške fizičke poslove na bauštelu. Već tada se moglo naslutiti da bi faraon i Egipćani mogli da prime Islam i narod Izraela odluči da napusti Egipat i vrati se u Kanaan, obećanu zemlju iz koje su pobjegli zbog gladi i nemaštine. Na tom putu kojeg je predvidio Mojsije, Jevreji su zamalo umakli Egipćanima, tako što je Mojsije uspio da razdvoji “Crveno more”.
Od tada do danas Jevreji i Srbi se klone Egipćana i misle da je Bog samo njihov.
Istorijska činjenica broj 3.
Nakon što su Izraelci izašli iz Egipta, pod Mojsijevim vođstvom krenuli su kroz pustinju prema zemlji Hanana. Poslije određenog vremena stigli su do Sinajske gore. Mojsije se popeo na Sinajsku goru kako bi razgovarao s Bogom. Narodu je na dvije kamene ploče objavljeno kako treba da živi i kako treba da se odnosi prema Bogu i drugim ljudima. Među tim pravilima posebno mjesto zauzelo je Deset zapovijesti.
Kada se Mojsije spustio sa Sinajske gore i pokazao ploče s zapovjestima narodu, neko iz mase mu dobaci da oni ne znaju šta tu piše.
Mojsije pogleda u ploče i shvati da to nema veze s njihovom nepismenošću, već da su zapovjesti napisane na njemu nepoznatom jeziku i još nepoznatijem pismu.
- Ја сам Господ Бог Твој, немој имати других богова осим мене.
- Не прави себи идола нити каква лика; немој им се клањати нити им служити.
- Не узимај узалуд имена Господа Бога својега.
- Сећај се дана одмора да га светкујеш; шест дана ради и сврши све своје послове, а седми дан је одмор Господу Богу твојему.
- Поштуј оца својега и матер своју, да ти добро буде и да дуго поживиш на земљи.
- Не убиј.
- Не чини прељубе.
- Не кради.
- Не сведочи лажно на ближњега својега.
- Не пожели ништа туђе.
Mojsije se razljutio i bacio kamene ploče koje su se razbile, ali godinama kasnije se kajao jer je shvatio ljepotu i savršenost tog pisma. Nakon toga on se ponovo penje na Sinaj. Bog obnavlja savez s Izraelcima i daje Mojsiju nove prevedene kamene ploče, a on obećava da će naučiti ćirilicu i imati bliske odnose s Srbima, gdje kod se oni nalazili i kada se god pojavili.
Od tada do danas Jevreji i Srbi znaju da su izabrani narodi i strogo se pridržavaju božijih zapovjesti.
Ovo su samo tri prastare priče koje potvrđuju neraskidivu vezu između Srba i Jevreja, o kojoj je tako nadahnuto pisao Milorad Dodik. Nemamo ni vremena ni prostora da pišemo o izgubljenim plemenima Izraela koji su se u svom lutanju zaustavili na sadašnjoj teritoriji Republike Srpske ili o Vavilonskom ropstu koji samo Srbi mogu da razumiju.
Preizeto sa: blogger.ba
