Gospodine, ja sam dobio ono što sam želio, vaše pravo lice, lice autokrate. Vi, uvaženi gospodine niste nositelj promjena, bar ne onih nabolje, možda me vrijeme demantuje.
Svaka dalja rasprava s Vama, uvaženi gospodine, jalova je rabota. A znate li zašto? Zato što činite iste one stvari za koje nas kritikujete. Lažima i konstrukcijama diskvalifikujete medije i novinare koji ukazuju na Vašu grešku, grešku koju ste priznali. Šta je sljedeće? Gađanje nepodobnog novinara diktafonom? Kada ste u Briselu govorili o našim greškama u odnosima sa medijima to niste spomenuli. Zašto? Zato što je to uradio član Vaše partije.
Zato vjerovatno niste spominjali ni katastrofalan uticaj privatizacije preduzeća i banaka na standard naših građana, kao ni nalaze komisije za reviziju tog procesa. Zašto se niste žalili na rad tužilaštava koji te nalaze drže po fijokama? Na Visoki sudski i tužilački savjet koji imenuje te i takve tužioce? Zašto? Zbog partije.
Vama je uvaženi gospodine partija ispred Republike, vaši postupci su neprincipijelni i štetni po sve nas!
Nije ovde ključni problem to što ste kršili diplomatska pravila, ni to što ste prešutkivali grijehe svoje partije pred evropskim dužnosnicima, a kleli se da govorite istinu, ni to što ugrožavate medijske slobode u Banjaluci, a branite ih u Briselu, pa čak ni što je sve to što ste radili licemjerno, nego je ključni problem poruka koju nam šaljete.
Poruka kako bi vladali!
Izvinite, niste Vi naivni.
