Poštovani druže i ministe Đokić,
Vama se obraćam jer ste Vi osoba koju je javnost Republike Srpske prepoznala kao nekoga ko cijeni obrazovanje i to cjeloživotno, koji ima više domaćih i međunarodnih diploma od Beograda do Londona i neko ko je ministar za vodu, ugalj i sve ostale prirodne ljepote koje nam daju snagu, a čujem da smo počeli uvoziti električnu energiju.
Na kraju krajeva Vaš socijalistički bekgraund, vaš humanizam i renesansa u koji je ugrađen vašljevičarski habitus, kao i Programski principi koje je Vaša, Socijalistička partija, usvojila 2018. godine, naročito principe pod rednim brojem 14. i 15. predodređuju Vas kao moga prirodnog saveznika za rješavanje ovog problema.
Elem, ovo se tiče jednog mladića (sa malim m) i njegovog prava na obrazovanje.
Mladić se zove Slavko Mršević iz Rudog, dijagnostikovan mu je blaži oblik autizma i poznat je po tome što želi da ide u školu, ali mu to Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske ne dozvoljava.
Elem, Sud u Višegradu donio je presudu prema kojoj su tuženi Srednjoškolski centar Rudo, kojeg je pohađao Mršević, te Ministarstvo prosvjete Republike Srpske prekršili zakon jer su mu zabranili pohađanje nastave i naložio da se vrati u nastavu. Škola je popustila, ali Ministarstvo jok.
U svom zadnjem pismu od 4. aprila 2019. godine koje Slavko Mršević piše Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske u kojem između ostalog stoji:
Postoji osnovana sumnja da u Ministarstvu prosvjete Republike Srpske rade psihopate (ovo su njihovi simptomi: površan šarm, osjećaj grandioznosti, nemogućnost empatije, izostanak osjećanja krivice, parazitski stil života, neodgovornost i impulsivno kršenje zakona), pa vas molim da pomognete ovom mladiću.
(Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva u Vladi Republike Srpske; Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske; Natalija Trivić, ministar prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske)
Iz gore navedenog sasvim je jasno, ministre Đokiću, da Slavko voli da ide u školu, za razliku od mnogih koji su pored škole prošli i dobili diplomu, a neki se hvale da su diplomirali, a da nisu ni vidjeli školu.
Ne dozvolite da autistična birokratija buda važnija od jedne želje za školovanjem momka sa autizmom.
Ostalo je još mjesec dana škole za maturante i te četiri sedmice mogu biti najsrećniji dani za Slavka ako mu to dozvoli vlast Republike Srpske. Pitam se odakle nekom pravo, pa makar to bilo i Ministarstvo, da bilo kom djetetu uskrati zadovoljstvo pohađanja škole.
Koliko moraš biti bezosjećajan, da ne dozvoliš matursku šetnju momku koji je svojom borbom i svojom željom već sada položio maturu.
Ako će obrazovanje i pravo u Republici Srpskoj propasti zbog Slavka, neka propadne, jer ne zaslužuje bolje.
Za razliku od mnogih koji se obraćaju Ministarstvu, zbog upisa u neku školu ili na fakultet, zbog biranja fensi učiteljice za svoje prvačiće, sređivanja ocjena, dobronamjernih sugestija da se dijete ne izbaci iz škole ili padne godinu, Slavko traži nešto potpuno (ne)obično, da u narednih mjesec dana bude sa drugovima u učionici i da sa njima proslavi maturu.
Zašto je to problem?
Poštovani ministre Đokić, kao neko ko cijeni obrazovanje i to cjeloživotno, koji ima više domaćih i međunarodnih diploma od Beograda do Londona i neko ko je ministar za vodu, ugalj i sve ostale prirodne ljepote koje nam daju snagu, molimo Vas da mu pomognete i urgirate kod premijera Viškovića, Višković kod ministrice Trivić i eto hepi enda.
P.S. Da napomenem da je Slavko Srbin i nema razloga da se Ministartvo zakonski iživljava nad njim kao nad Bošnjacima koji žele da pričaju svojim jezikom.
Rab Božiji, intelektualac i socijaldemokrata,
Srđan Puhalo
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije
