Ili kako dežurni federalni televizijski analitičar Vladimir Vasić, sociolog, stanovnik Grada Istočno Sarajevo, koji nikad nije za te medije rekao ni riječ, a ni napisao, o egzodusu Srba iz Sarajeva, u tv emisiji onemogući žrtve egzodusa da govore o temi, naglašavam, on je u doba egzodusa imao šest godina.
Emisija „Sećanje na egzodus Srba iz Sarajeva-Potresna ispovjest žrtava“, Ćirilica TV Happy, 23. februar 2026. godine./https://www.youtube.com/watch?v=f-1AqVREjw4/
Televizijska emisija posvećena sjećanju na egzodus Srba iz Sarajeva trebala je biti prostor za svjedočenje, sjećanje i ljudsku ispovijest onih koji su taj istorijski događaj lično proživjeli. Tema emisije bila je jasno postavljena: podsjećanje na dramatične dane 1996. godine kada je veliki dio srpskog stanovništva napustio Sarajevo i okolna naselja, noseći sa sobom lične tragedije, porodične gubitke i osjećaj istorijske nepravde. Međutim, tok debate pokazao je koliko je teško u savremenom medijskom prostoru održati fokus na svjedočenju žrtava.
U emisiji su učestvovali ljudi koji su egzodus doživjeli lično i koji su mogli ponuditi autentična svjedočanstva – Dušan Šehovac, Nebojša Banduka i Slobodan Mrkajić. Njihova očekivana uloga bila je da govore o vlastitim iskustvima, o atmosferi straha, o napuštanju domova i o sudbini srpske zajednice u Sarajevu nakon rata. Takva svjedočenja imaju posebnu vrijednost jer predstavljaju dio kolektivnog pamćenja jednog naroda.
Međutim, tokom emisije debata se postepeno pomijerala sa teme sjećanja na širi politički okvir rata i poslijeratnih odnosa. U tom pomijeranju značajnu ulogu imao je Vladimir Vasić, koji je u više navrata polemički reagovao na izlaganja sagovornika i diskusiju usmjeravao prema političkim interpretacijama ratnih događaja i savremenih odnosa u Bosni i Hercegovini. Umjesto prostora za mirno iznošenje ličnih priča, razgovor je tako sve češće prelazio u raspravu o odgovornosti, političkom kontekstu rata i međunacionalnim odnosima.
U tom procesu pojavila su se dva diskurzivna obrasca koji su snažno uticali na tok emisije: narativ pomirenja i narativ realpolitike. Upravo kroz nastupe Vladimira Vasića ovi narativi su postali dominantni u diskusiji.
Narativ pomirenja naglašava potrebu da se prevaziđu ratne podjele, da se gleda u budućnost i da se izbjegava stalno vraćanje na bolne teme prošlosti. Vladimir Vasić je u nekoliko navrata insistirao na takvom pristupu, naglašavajući potrebu za pomirenjem i zajedničkim životom. Iako takav stav ima moralnu i društvenu vrijednost, u kontekstu emisije posvećene sjećanju na egzodus imao je i neplaniranu posljedicu – skretanje pažnje sa konkretnih iskustava žrtava na opšte poruke o pomirenju.
Istovremeno se u debati pojavio i narativ realpolitike, takođe najizraženiji u nastupima Vladimira Vasića, koji je događaje iz rata pokušavao smjestiti u širi politički i istorijski kontekst. Takav pristup naglašava složenost ratnih okolnosti i političkih odluka, ali u televizijskoj debati često dovodi do racionalizacije tragedije i relativizacije pojedinačnih iskustava.
Kada se ova dva narativa spoje, rezultat je pomijeranje diskusije sa ličnih svjedočenja na političku raspravu. Upravo to se dogodilo u ovoj emisiji. Umjesto da svjedoci egzodusa – Dušan Šehovac, Nebojša Banduka i Slobodan Mrkajić – imaju prostor da govore o vlastitim iskustvima, oni su se često nalazili u situaciji da odgovaraju na polemičke replike, najčešće Vladimira Vasića, ili da brane legitimnost same teme o kojoj govore.
Voditeljka Ana nastojala je održati dinamiku emisije i omogućiti replike među sagovornicima, ali takva struktura debate dodatno je podsticala polemički ton i smanjivala prostor za duža i smirenija svjedočenja.
Posljedica takvog toka debate bila je da je emocionalna i ljudska dimenzija priče o egzodusu ostala u drugom planu. Gledaoci su dobili dinamičnu i polemičnu raspravu, ali su u manjoj mjeri čuli potresne lične ispovijesti ljudi koji su taj istorijski događaj proživjeli.
Ovaj slučaj pokazuje jednu širu pojavu karakterističnu za savremene medijske debate: sukob između politike i sjećanja. Dok politika nastoji da interpretira prošlost kroz šire narative i ideološke okvire – što je u ovoj emisiji najčešće činio Vladimir Vasić – sjećanje žrtava, koje su predstavljali Dušan Šehovac, Nebojša Banduka i Slobodan Mrkajić, traži prostor za lično svjedočenje i ljudsku priču.
Kada se ta dva pristupa sudare u televizijskoj debati, često se događa da politika potisne memoriju. Upravo zato emisije koje se bave traumatičnim istorijskim događajima zahtijevaju pažljivo vođenje i jasno definisan fokus – kako bi glas žrtava ostao u središtu priče.
Sjećanje na egzodus Srba iz Sarajeva nije samo političko pitanje, nego prije svega pitanje istorijske memorije i ljudskog iskustva. Zato je važno da u javnom prostoru postoji dovoljno prostora za svjedočenja onih koji su taj događaj proživjeli, jer bez takvih svjedočenja kolektivno pamćenje ostaje nepotpuno.
Rezultat takve dinamike bio je da emisija, iako je otvorila važnu temu, nije u potpunosti ostvarila svoju osnovnu namjeru – da bude prostor za potresna svjedočenja o egzodusu Srba iz Sarajeva. Umjesto dominantnog narativa sjećanja, emisijom je u značajnoj mjeri zavladala polemička rasprava o interpretaciji prošlosti.
Ovaj primjer pokazuje jednu širu pojavu karakterističnu za savremene medijske debate. Kada se tema traumatičnih istorijskih događaja spoji sa političkim polemikama, svjedočenja ljudi koji su te događaje proživjeli često ostaju u drugom planu. Televizijski format, koji favorizuje dinamiku i konflikt, lako pretvara razgovor o ličnom iskustvu u raspravu o političkim interpretacijama.
Zbog toga emisije koje se bave traumatičnim događajima zahtijevaju posebno osjetljiv pristup. Kada su u studiju svjedoci istorije, njihov glas treba imati poseban prostor i pažnju. Bez takvih svjedočenja javnost ostaje uskraćena za ono što je u ovakvim emisijama najvažnije – autentičnu ljudsku priču i iskustvo koje čuva kolektivno pamćenje jednog vremena.
P.S. Argumente koji potvrđuju moje stavove u ovom tekstu „Kako je u TV debati potisnuto sjećanje na egzodus Srba iz Sarajeva“, naći će te u tekstu koji će biti zasnovan na korištenju diskurzivne analize, analize diskursa dokumenta u kom je sadržaj televizijske emisije Sećanje na egzodus Srba iz Sarajeva-Potresna ispovjest žrtava“, Ćirilica TV Happy, 23. februar 2026. godine, pretvoren u vord dokument.
