U posljednje vrijeme sam u intenzivnoj potrazi za opozicionom političkom partijom u Republici Srpskoj za koju bih glasao na predstojećim izborima. To praktično znači da me priča SNSD-a ne interesuje, ali da posebnu pažnju posvećujem onome što govore ili pišu naši opozicionari. I tako neki dan neletih u „Danima“ na intervju Ognjena Tadića i počnem da čitam, kad naiđoh na jednu veoma zanimljivu izjavu koju je dao za pomirenje u Bosni i Hercegovini koja glasi:
„Rat je završen 23.11.1995. godine. Tada sam imao dvadeset i jednu godinu. Sada imam četrdeset godina. Da li je moguće da za mene i moje potomke neće postojati niti jedna druga važna politička tema osim tog rata. To bi bilo šizofreno. Gledajmo šta nas čeka u budućnosti. Pri tome ne tražimo da bilo ko zaboravi prošlost. Ni ja je neću zaboraviti, jer i ja živim sa njom, ali ne mogu živjeti u njoj. Naravno da mi je žao zbog svakog čovjeka ili porodice koja je u raspadu Jugoslavije pretrpila traumu ili stradanje. Mislim da je vrijeme da se kaže i to da bi bilo pravedno i pošteno da i drugi akteri predratnih, ratnih i poslijeratnih sukoba prođu preispitivanje, najmanje u onoj mjeri u kojoj je to SDS već prošao.“
Dok sam čitao ove riječi Ognjena Tadića pokušavao sam da se sjetim s čime se to SDS suočio u posljednje recimo četiri godine. I evo šta mi pade na pamet:
- SDS je 10. jula 2010. godine, na svečanosti povodom obilježavanja 20. godina postojanja stranke, dodijelila “Petrovdansku povelju” optuženima za ratne zločine Radovanu Karadžiću i Momčilu Krajišniku.
- 2012. godine nosilac liste SDS na lokalnim izborima u Šamcu je bio Blagoje Simić čovjek koji je proglašen krivim i osuđen na 15 godina zatvora, a odležao 10, za pomaganje i podržavanje zločina progona, što uključuje nezakonito hapšenje i zatvaranje lokalnih Muslimana i Hrvata, njihovo držanje u neljudskim uslovima, korišćenje za prinudni rad i prisilno preseljenje nesrba iz opština Bosanski Šamac i Odžak od aprila 1992. do kraja 1993. godine.
- 30. avgusta 2013. godine SDS organizuje doček Momčila Krajišnika na Palama. Čovjeka koji je prvostepeno je bio osuđen za zločine počinjene tokom rata nad nesrpskim stanovništvom u BiH na 27 godina zatvora, ali je žalbeno vijeće Haškog tribunala smanjilo kaznu na 20 godina.
Ako ova tri primjera nisu dokaz kontinuiranog SDS-ovog “suočavanja sa prošlošću” ja ne znam šta jeste?
Sa ovakvim preispitivanjem svoje uloge u ratu SDS bi sigurno Srbe iz Republike Srpske doveo do katarze, ali im to nije dozvolio SNSD koji je od 2006. godina na vlasti i koji je za sve kriv.
Nešto razmišljam, ako se ovako “suoče sa prošlošću” i druge “narodnjačke” partije iz 90- ih godina (SDA i dva HDZ-a), prosto rečeno najebali smo!!!
