Dokumentarni film „Sarajevo safari“, 2022. godina. Autor Miran Zupanič.
https://www.youtube.com/watch?v=S5m8J5xo7Mg&t=1511s
Film „Sarajevo safari“ pogledao sam na svjetskoj premijeri u Sarajevu, 2022. godine, i od tada se pitam ko je ubio djevojčicu Irenu. I sve više sam, godinama razmišljajući, obilazeći Ciglane i okolinu, brežuljke i brda oko Sarajeva gdje su bili položaji Vojske Republike Srpske, imajući u vidu geografiju i topografiju, i oruđa, snajper koji su Srbi koristili u ratu, njihov domet, došao do zaključka da to nije učinio vojnik Vojske Republike Srpske.
Miran Zupanič, koristeći priču o ubistvu Irine Ćišić, sugeriše da su je ubili oni snajperisti, stranci, koji su plaćali Srbima da bi ubijali djecu, civile u opkoljenom Sarajevu.
Ovih dana, novembar–decembar 2025. godine, ponovo se govori o „Sarajevo safariju“ i odlučujem da ponovo pogledam film.
Posebno sam pažljivo gledao i slušao ovo što od 19 minuta i 27 sekundi govori Stana Ćišić, majka ubijene Irine:
„Oktobar 1993. Irina puni godinu dana… Vraćali smo se kući. Došli smo tu na Ciglane gdje smo i živjeli… Stala sam sa dvije prijateljice. Malo smo porazgovarale. Miran dan, znači nema pucanja. Irina je već hodala. Samo sam je malo pustila.
Odnekud stiže snajperski metak. Taj metak ne pogađa mene, ne pogađa nikoga od nas starijih tu. Pogađa Irinu, koja je imala godinu i četiri dana.“ (20 minuta i 59 sekundi)
Na moje pitanje upućeno vještačkoj inteligenciji: „Da li je moguće sa okolnih brda (koja je držala Vojska Republike Srpske) pogoditi snajperom plato, trg na Ciglanama?“ dobijam odgovor:
„Kratak odgovor, zasnovan na topografiji, udaljenosti i balistici: ne – nije moguće snajperom sa brda pogoditi plato/trg na Ciglanama.“
Vještačka inteligencija objašnjava na osnovu čega je to zaključila:
-
Prostorno-stvarna prijetnja i percepcija na Ciglanama.
a) Brdski položaji pod kontrolom Vojske Republike Srpske – stvarna prijetnja isključena na osnovu topografije i udaljenosti. Udaljeni preko 2 km. Linija pogleda prekinuta reljefom i zgradama. -
Urbanistički/lokalni izvori – stvarna prijetnja moguća, domet snajpera od 100 do 400 metara.
a) Zgrade oko Koševske doline.
b) Niže padine unutar grada.
c) Rubne linije ulica i plato. -
Percepcija prijetnje.
a) Svaki otvoreni prostor (nadvožnjak, plato, trg) – osjećaj ranjivosti.
b) Zvukovi i vizure visinskih tačaka – vizuelni i auditivni stres.
c) Rezultat: stanovnici mijenjaju kretanje, traže zaklon, osjećaju stalnu prijetnju.
d) Bez obzira na stvarnu tehničku nemogućnost snajperskog dejstva s brda.
Ciglane služe kao primjer kako urbanizam oblikuje osjećaje izloženosti. Iako brdski položaji Vojske Republike Srpske nisu mogli tehnički djelovati na plato, vizuelni efekti otvorenih površina, zvukovi i kontrasti visina stvorili su stalan osjećaj prijetnje među stanovnicima.
Sve ovo što je naglasila vještačka inteligencija može se vidjeti i čuti u izjavi Stane Ćišić, a i kod drugih građana Sarajeva koji su bili pod opsadom, a bili su izloženi ili su mogli biti izloženi snajperskoj vatri.
Stana Ćišić, a i drugi koji su bili izloženi ili su mogli biti izloženi snajperskoj vatri, zanemaruju mogućnost da su i njihovi najbliži sugrađani mogli biti prijetnja. Teško je to prihvatiti i rijetki u Sarajevu svjedoče kako je neko njihov pucao na djecu.
Svaki put kad pišem na ovu temu, naglašavam da mi nije namjera negirati zločine nad djecom opkoljenog Sarajeva – oni postoje i strašni su. Najmanje želim da kažem da to nisu činili pripadnici Vojske Republike Srpske; jesu i osuđujem te zločine nad stvarno nevinom djecom, a ne izmišljenom.
Ponavljam i naglašavam, nije ubijeno 1.601 dijete u opkoljenom Sarajevu, kako govore – u stvari lažu propagandisti, neprijatelji istine i pomirenja.
Ubijena su u opkoljenom Sarajevu, piše na 524. strani monografije „Zločini nad djecom Sarajeva“, izdavač Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 524 maloljetna lica, od toga 53 djece ubijeno je snajperom.
Mirsad Tokača, IDC Sarajevo, 2012. godine, na 126. stranici „Bosanske knjige mrtvih“, I tom, sa navedenim podacima o svakoj žrtvi zaključuje:
„U Sarajevu (tada podijeljenom gradu na Sarajevo i Srpsko Sarajevo) smrtno je stradalo 705 maloljetnih osoba, od čega je 611 djece ubijeno kao civili (među ubijenom djecom se nalaze i ubijena djeca iz Srpskog Sarajeva), a 95 je poginulo u statusu vojnika.“
Na postamentima kraj Spomen-obilježja ubijenoj djeci u opkoljenom Sarajevu 1992–1995. godine, 10. maja 2011. godine, uklesani su podaci za 520 ubijene djece.
Više puta sam pisao o zločinima nad djecom tokom građanskog, odbrambeno-otadžbinskog rata od 1992. do 1995. godine i uvijek sam se pitao zašto nema poslije 2010. godine novih podataka o djeci žrtvama rata, osim lažnog, neargumentovanog podatka – 1.601 ubijeno dijete – koji stalno, svakodnevno, svi u Sarajevu i svijetu ponavljaju.
Govorio sam, potvrđivao istine, negirao laži o više temeljnih narativa koji se prenose u sarajevskoj i svjetskoj medijskoj sceni:
Prvi: da je broj ubijene djece u opkoljenom Sarajevu pod kontrolom Armije RBiH uvećan za oko 1.100 navodno ubijene djece, a on je, po objektivnim bošnjačkim izvorima, negdje oko 550, nikako 1.601.
Drugi: prenaglašen i uvećan je višestruko broj djece koja su ubijena snajperom; stvaran broj (na strani 857 citirane monografije) je 53, ili 10,11% od sve ubijene djece.
Treći: bošnjačka javnost tvrdi da nema ubijene srpske djece, međutim, postoje podaci o 120 ubijene srpske djece u opkoljenom Srpskom Sarajevu.
Želim dijalog, polemiku u kojoj će sve strane koristiti istinu, jer će samo ona biti put ka miru i pomirenju.
Ovim blogom, njegovim sadržajem, želim otvoriti novu temu, a to je ubistvo djece u opkoljenom Sarajevu pod kontrolom Armije RBiH od strane pripadnika Armije RBiH.
Vještačka inteligencija, uzimajući u obzir sve činjenice, tvrdi da pripadnici Vojske Republike Srpske nisu mogli snajperima ubiti nekoga na trgu Ciglane, platou Ciglane.
Neko je ubio Irinu (majka tvrdi snajperom), djevojčicu od godinu i četiri dana, na platou Ciglana. Ko?
Moj tekst je u osnovi pitanje za bošnjačku, srpsku i svjetsku inteligenciju. Hoće li oni negirati ili potvrditi stavove vještačke inteligencije?
Prilikom razmišljanja o ovoj temi imajte na umu i ovo što je izjavila Stana Ćišić, majka ubijene Irine:
„Odnekud je došao snajperski metak.“
