Par dana čitatam aktivno komentare na statusima mojih kolega kolumnista, blogera, majstora od pera…
Jasno je da oni za svoj izraz trebaju javnost i publicitet. Interakcija ne škodi, i svaki feedback je dobrodosao, ali mi nije jasno gdje nadju onoliko i onakvih koji im iste komentare na statuse ostavljaju, mahom “gluho bilo”, i to još ih imaju na listama “prijatelja”, na čiji broj pak mogu sami uticati…
E, apropos toga, rezimirajući, nikako da shvatim kome može biti važnija lista od par hiljada ljudi, ili ti “lajkera”, od kojih mu polovica redovno pročuje da “jede g…a”, bez obzira kakvu god temu analizirao.
Posebno se mora primjetiti da je “čašćenje” baš džometno ukoliko analizom lahori nacionalna tematika. E onda se ovi “njihovi”, čiji god bili, nimalo ne štede.
Istini za volju, previše je onih koji se olako usuđuju analizirati događaje iz proteklog rata. Iako misle da su im okolnosti događaja poznate, vlastite stavove podmeću kao najpravičnije, ne vodeći računa koliko to i koga kako boljelo.
U manjoj mjeri primjećujem analize kolega koji su sav radni vijek proveli prateći odredjene oblasti. Valjda svjesni da to ne bi mnogo promijenilo tok stvari u odnosu na političku volju, gledaju da im radni dan prođe s manje stresa, zamjerki kojekome i posljedica istih.
Ispravite me ako griješim. Koliko god ovo zvučalo kao “opšte mjesto”, ipak tračak nade predstavlja grupa već istaknutih imena koje po naslovu prepoznate prije no što sletite do dna teksta.
Kao rezultat takvog profesionalnog djelovanja imamo, usuđujem se reći, dirigovano usmjerene čitaoce, nesvjesne razlučiti objektivnost i njenu suprotnost. To dovodi do toga da svaki ponaosob smatra da je apsolutno u pravu.
Svaki konzument informacije doživljava da ima pravo bezargumetovano kritikovati istu, kao i njenog autora, samo na osnovu ličnog osjećaja sviđa li mu se napisano ili ne.
S druge strane upravo navedeno doziranje štiva skraćuje život naših medija od kojih većina diše na škrge. Kod mnogih je ovo kumovalo njihovom gašenju. Dakle, valjalo bi poraditi na umivanju i spašavanju profesije, ako joj još spasa ima.
