Ova sedmica je počela ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju, dok je prethodna okončana, kakvim-takvim, dobijanjem datuma za Srbiju. Albanci takođe vide svoju budućnost u evropskim integracijama. Ostali?
Pa nema ostalih. Švajcarskoj, Norveškoj ili Islandu se može da ostane van tih integracija budući da imaju takve ekonomije i pravosudne sisteme koji su dovoljno napredni da tamo ljudi žive dobro. BB države, Bjelorusija i Bosna i Hercegovina – njih niko neće. I tu smo gdje smo.
Kažu političari naši da EU nije što je nekad bila. Da je `vaka i `naka. I nije to problem reći šta misliš. Ima problema u Evropskoj uniji, nije niko ćorav da ne vidi. Ali, šta je to kod nas opet pa dobro da mi imamo pravo da držimo pridike bilo kome? Da se to možda kod nas ne živi bolje nego u Grčkoj, da ne pričamo Njemačkoj? Je l` to Austrijanci kod nas dolaze k`o gastarbajteri ili mi trčimo kod njih glavom bez obzira? Kažu naše glavonje u vladama i parlamentima, u njih ima birokratije i korupcije – a kako je to, molim vas lijepo, kod nas? Ima li bilo koji pokazatelj da je BiH ispred bilo koje EU članice u bilo kojem afirmativnom smislu?
Problem koji naši političari imaju sa Evropskom unijom je u tome što tamo možeš i da ostaneš bez vlasti. Štaviše, to je normalno. Otkriju te sa ljubavnicom, zezneš nešto s budžetom, poveća se nezaposlenost za vrijeme tvog mandata-i ti fino letiš s pozicije. I to je za ljude. Oni ljudi tamo imaju gdje da se vrate poslije vlasti i politike.
A gdje bi se to vratili naši političari da odu iz politike? Šta su to napravili časno i pošteno u životu? Svi znaju da njima poslije vlasti gine jedino ili bajbok ili nešto crnje. I normalno da neće ljudi da izazivaju sudbinu. Što će njima EU? Pa oni već žive u Americi, bogte. Djeca im studiraju po Evropi, a ovdje se za razliku od svojih vršnjaka klošara bave biznisom. Oni imaju bogastva na kojima im njihove kolege iz EU mogu samo zavidjeti. Oni ovdje nemaju bilo kakvu odgovornost pred bilo kim – pa da li je bilo ko od njih odgovarao zbog bilo kojeg svog neispunjenog obećanja, a vi se sjetite koje su ispunili ako možete?
Treba otvoriti dušu: `oće narod ovdje domaćeg Sanadera i Miškovića. Žudi za tim. Znaju to i naši političari, zato i omalovažavaju i EU i susjedne države koje idu ka Evropi. Boje se ljudi, bolan. Nema za njih tamo budućnosti.
A nama je to jedina šansa, kakva je, takva je. Šta drugo? Šta bolje poslije ovih parazita koji su za dvadeset i kusur godina sve rasturili? Šta drugo ponuditi mladom čovjeku kao izlaz?
Kaže naš narod, ne idi nikad mimo svijeta. Svijet oko nas je nezadrživo krenuo naprijed. Nema se tu šta praviti pametan. Pošteni naprijed, političari na kavu sa Ivom. Onim koji ne svira klavir. Pa nek` tamo lijepo pjevaju.
