Naravno da nedostaju. Ukoliko posmatramo teritoriju Republike Srpske i popis stanovništva iz 1991. godine shvatićemo da je na toj teritoriji prije rata živio znatan broj građana bošnjačke nacionalnosti. Dobro, tad se to drugačije zvanično zvalo ali to uopšte nije od značaja sad. Poenta je da trenutno nema toliko ljudi u RS. Rat. Nema ni Srba u Federaciji BiH i Hrvatskoj danas koliko je bilo prije nesrećnog sukoba. Međutim, ajde da se sad skoncentrišemo samo na Srpsku. Zbog čega nam nedostaju Bošnjaci koji su otišli? Prije svega, zato što su to građani ove zemlje. Među njima su mnogi otišli u inostranstvo, tamo učili i izučili škole, postali neko i nešto u bijelom svijetu gdje ne funkcionišu veze i vezice. Ti ljudi bi danas Republici Srpskoj i cijeloj BiH itekako pomogli svojim znanjem, stručnošću, vezama u svijetu. Ti ljudi bi nam pomogli svima.
Zašto ih onda vlasti Republike Srpske javno ne pozovu da se vrate u svoja rodna mjesta? Zašto ne bi neko izašao i javno rekao „ljudi, dobrodošli ste u Republiku Srpsku. Rat je bio i prošao i malo se čime normalan čovjek može ponositi u ratu. Vratite se, ajde da zajedno gradimo bolju i srećniju i Republiku Srpsku i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Ajde da gradimo uslove da rata više nikad ne bude ovdje“.
Potrebna nam je ta poruka, taj poziv. Prije svega, da bismo pokazali da smo normalno, građansko i pravno uređeno društvo. Da su svi jednaki pred zakonom. Da svi građani imaju ista prava, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili neku treću ili četvrtu pripadnost. Zapravo, da bismo poštovali sopstveni ustav. Ustav Republike Srpske navodi da smo svi jednaki pred zakonom. Uključujući i građane Bošnjake. Prema tome, ustavna je naša obaveza da to poštujemo. A ako ne poštujemo sopstveni ustav onda ne poštujemo niti samu Republiku Srpsku.
Dalje, pokazali bismo, i to je daleko važnije, da smo ljudi. „Najvažnije je uvek i pre svega biti čovek“, to nas je učio naš patrijarh Pavle. Da li smo zaista vjerujući ljudi? Ako jesmo, tu dileme ne smije da bude, mi moramo da učinimo sve da nam se naši sugrađani i komšije vrate. Da ne osjete nikakvu mržnju ili da im stvaramo makar i indirektne uslove koji bi naveli da su nepoželjni ovdje.
Kao što je već rečeno, potrebna nam je i njihova pamet. Stručnost. Da li znate da mnogi hrvatski zemljoposjednici danas pokušavaju da vrate nešto Srba u Hrvatsku odakle su ovi izbjedli 1995. godine? Oni to i ne čine jer posebo vole Srbe već zato što na tim prostorima nema ljudi a kompanijama je potrebno da se tamo održava stočarska proizvodnja. Lično znam Srbe koji su se vratili u Knin kako bi za 1.000 evra čuvali ovce i radili ostale slične poslove. Da li je bilo ko radio ozbiljnu analizu koliko je ekonomiji Republike Srpske načinjeno štete jer nam sve ove godine nedostaju građani Bošnjaci koji su otišli?
Kao što vidite, ljudski, pravni i ekonomski razlozi govore u prilog tome da se nešto konačno po tom pitanju mora preuzeti. Moramo prvi pružiti ruku. Moramo pokazati pravi primjer. I zbog naših sugrađana Bošnjaka, ali i zbog Srba čija su građanska i imovinska prava ugrožena u Federaciji BiH i Hrvatskoj. Ne možemo tražiti za sebe ono što ne dozvoljavamo drugima.
