„Onaj koji iole hoće da radi, može živjeti životom koji je dostojanstven, u smislu da može obezbijediti, da ne zasjeda kućni savjet, ako je slava, registracija vozila, da djeca kreću u školu i itd. E sad, običan čovjek, ukoliko bude gledao društvene mreže i tik tok, i pravili sebi projekciju šta bi trebalo, i šta bi želio i šta bi volio, degradira taj život ili bude gledao neke političare koji se bahate, i imaju po pet ili sedam stanova, koji….“
Ne ovo nije citat iz stripa Alan Ford, već riječi novog premijera Republike Srpske Save Minića iz intervjua datog 23. septembra 2025. godine.
Šta iz ove izjave možemo konkretno zaključiti?
Dostojanstven život podrazumijeva prije svega posjedovanje novca za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, ali i da bez pozajmice proslavite slavu, bez stresa registrujete vozilo i bez „stiskanja“ opremite djecu za školu.
Pa koliko nas Srba iz Republike Srpske živi „dostojanstveno“ zaključite samo, ako je prosječna neto plata u Republici Srpskoj isplaćena u avgustu ove godine iznosila je 1.555 KM, a sindikalna potrošačka korpa za avgust 2025. godine 2.759 KM.
Ako u porodici dvoje radi i primaju prosječne plate, dostojanstvo joj je zagarantovano, osim ako ne gledaju u tuđe dvorište, recimo u Federaciju BiH, jer tamo je trava zelenija.
Sada dolazimo do mnogo važnijeg pitanja, a ono glasi koji faktori utiču na kvalitet života pojedinca? Koliki je uticaj objektivnih faktora (visina bruto društvenog proizvoda, stepen siromaštva društva. stepen (ne)zaposlenosti, visina plate, stopa kriminala, ili subjektivnih kroz ličnu procjenu zadovoljstva svojim životom.
Pa pođimo redom.
Bruto državni proizvod je onoliko važan pokazatelj za sreću stanovnika jedne zemlje, koliko svi stanovnici te zemlje imaju koristi od tog bogatstva. Novac jeste važan za sreću ljudi, ali samo do određene granice tj. dok zadovoljava naše bazične životne potrebe. Kada su te potrebe zadovoljene tj. što društvo postaje bogatije, novac gubi na značaju za sreću pojedinca.
Što je veća nezaposlenost u društvu to su stanovnici tog društva nesrećniji. Krajem jula ove godine 320.940 osoba na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini. U odnosu na prethodni mjesec broj nezaposlenih osoba je veći za 4.013 osoba ili 1,27%. U odnosu na isti period prošle godine nezaposlenost u BiH je manja za 7.734 osobe ili 2,35%.Ovdje se ne radi samo o nedostaku novca, već i gubitak autonomije pojedinca, njegove sigurnosti, kao i gubitaka nekih prijatelja.
U društvima u kojima kriminal i korupcija cvjetaju zadovoljstvo života je manje i to nije nešto što nismo mogli pretpostaviti. Problem je što Bosna i Hercegovina na skali percepcije korupcije svake godine pada sve niže i niže. Naša zemlja se nalazi na 114. mjestu od 180 zemalja svijeta, što je najlošiji rezultat od kad se mjeri ovaj Indeks. Na taj način BiH je zauzela mjesto druge najkorumpiranije države u Evropi koje dijeli sa Bjelorusijom (33 CPI boda), dok je poziciju države u kojoj je korupcija najviše zastupljena i ove godine zauzela Rusija sa 22 CPI poena.
Iako objektivni pokazatelji ne idu baš u prilog zadovoljstvu životom stanovnika Bosne i Hercegovine, a Boga mi i Republike Srpske, domaći političari su našli magično rješenje kako da se bore protiv defetizma i malodušnosti, skinite se sa društvenih mreža i ne upoređujte se sa bogatijim od vas.
Realno prosječnom stanovniku Republike Srpske, ali i Federacije BiH, tri najvažnije stvari u životu moraju biti zadovoljene, da je živ, po mogućnosti zdrav i da se ne puca.
Šta čovjek može više poželiti od toga?
Jednostavno zar ne?
Preuzeto sa blogger.ba
