Poprilično poražavajuće zvuči podatak od 12.676 nezaposlenih sa fakultetskom diplomom u Republici Srpskoj. Takođe statistika kaže da se samo za godinu dana taj broj povećao za 2.500 ili 25%. Jedno od pitanja koje institucije, društvo, roditelji, studenti i budući naraštaji trebaju sebi da postave je: kome ovakav sistem i ovakvo obrazovanje trebaju?!
Svjedoci smo da se godinama pogrešnom upisnom politikom uništava budućnost mnogih studenata i diplomaca. Mnogi se školuju za zanimanja za kojima uopšte ne postoji potražnja na berzi rada. Krivica za takvu situaciju se može tražiti u urušenom privrednom sistemu i sveprisutnoj korupciji, ali najveći krivci su institucije (Ministarstvo i Fakulteti) na prvom mjestu, te roditelji i studenti, jer se izgleda niko od navedenih ne obazire na podatke o nezaposlenosti određenih obrazovnih profila i prosječnim vremenom provedenim na Zavodu za zapošljavanje.
Po prikazanim podacima o broju novoupisanih studenata sa univerziteta je vidljivo da naše društvo preferira školovanje budućeg administrativno-birokratskog aparata i profesorskog kadra dok nije toliko zainteresovano za kreiranje diplomca koji će samo na osnovu svog zvanja dobiti priliku da radi. Jednostavno trenutno između Univerziteta i Zavoda za zapošljavanje ne postoji nikakva korespodencija. U ‘uređenijim’ društvima Ministarstvo prosvjete i kulture (obrazovanja) kao organ nadležan za datu oblast bi trebalo da u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje i Privrednom komorom ima aktivnu ulogu u definisanju potrebnih obrazovnih profila.
Međutim na sceni je potpuno suprotna situacija, u odsustvu jasne strategije i opredjeljenja većina fakulteta i dalje školuje kadrove za koje su svjesni da za takvom radnom snage ne postoji niti tražnja niti ponuda. U takvom omjeru snaga najveći gubitnik su nadolazeće generacije studenata, one pokretačke snage društva koje će trošiti oskudne resurse na finansiranje zvanja koje niko ne traži niti cjeni, toliko željena diploma većini predstavlja samo ulaznicu u statistiku o broju nezaposlenih.
Rješenje problema treba da se traži kroz reformu visokog, pa i srednjeg obrazovanja. Reforma je na našim prostorima postala prazna floskula, ali u slučaju ovakvog nefunkcionalnog sistema možda i jedino moguće rješenje. Takođe pored promjene načina funkcionisanja institucija potrebno je djelovati i na svijest i način razmišljanja društva, jer jednostavno ovakvim međusobnim djelovanjem društva i države čini se „medveđa usluga“ svima nama.
