U nedelju, 31. Marta u sportskoj dvorani Borik se održao humanitarni koncert “Poklon za život – čestitajmo rođendan Sofiji Čergić”.
Nastupali su bendovi Letu štuke, Vanja The Frog, Balkan Ekspres i pjevačica Maja Tatić. Sva sredstva od prodanih ulaznica bila su namijenjena za liječenje trogodišnje Sofije Čergić iz Banjaluke koja boluje od akutne limfoblastne leukemije i karte su se prodavale po cijeni od 7 konvertibilnih maraka.
Ko god se te večeri pojavio u dvorani Borik, imao je šta i da vidi. Na ovaj humanitarni koncert došlo je tek stotinjak ljudi. U gradu od preko 200 000 stanovnika, na humanitarnu akciju za pomoć u borbi za jedan ljudski život odazvalo se ljudi dovoljno da stane u nekoliko kvadrata nekog stana, a ne u dvoranu kapaciteta od par hiljada mjesta. Šta da se radi, nema se, narod teško živi.
U istom tom gradu, u istoj toj dvorani, prije nekih mjesec dana je održan „Oskar popularnosti“. Ne moram ni objašnjavati o muzičkoj manifestaciji kakvog tipa se radi, isto kao što ne moram objašnjavati da je dvorana bila potpuno raspodata, „tražila se karta više“ što bi rekla stara novinarska fraza.Karta je bila i skuplja nego za humanitarni koncert, ali to tada narodu koji, eto , šta da se radi, nema, i teško živi nije smetalo.Dok god folk pjevaljka pokazuje svoje vime, uvijek će prepošteni građanin uspjeti izvući koju marku iz šteka za „crne dane“.
Odavno sam se pomirio s činjenicom da baš i nemamo ukusa, te da pravi kvalitet veoma teško prepoznajemo, ali da nam je ponestalo srca, tome se nisam nadao. Jureći da postanemo „gospoda“ i „građani“ izgleda da smo zaboravili kako da budemo ljudi.
Isto veče, kad je održan i humanitarni koncert, Banjalučani su putem društvenih mreža na sva zvona hvalili Sergeja Trifunovića koji je iskoristio gostovanje u jednoj emisiji da pozove gledaoce da svoj novac uplate za pomoć u liječenju jedne djevojčice iz Srbije. „Svaka čast Sergeje“ „Tako je majstore“ „Nek si im rekao, treba svi da budemo takvi“ egzaltirano su pisali, između ostalih, i Banjalučani po društvenim mrežama. Pozivali su na bojkot reality showova, te da svoj novac potrošimo u prave svrhe.Sve to dok su držali svoje daljinske upravljače u rukama i dok je dvorana Borik zjapila prazna. Ironija nam je uvijek bila jača strana.
Opet smo bili jaki na riječima, a djela, ma ko to još prati. Važno je svoju „humanost“ razglasiti na sva zvona,a tuđi život, jedan ko nijedan.Banja Luka je opet pala na ispitu, ovog puta, onom najvažnijem. Lekcije i pouke da dijelim neću, do sada ste sve i sami shvatili.
Želio bih da iskoristim ovu priliku da se zahvalim svima onima koji su se pojavili u dvorani Borik i dali svoj doprinos borbi za život, kao i svima onima koji su pjevali i odradili svoj nastup kao da je pred njima pun stadion. Hvala im na tome. Banja Luka ih definitivno ne zaslužuje.
