Nane Čapljanka je 1949. kazala: “Najbolja predizborna cenzura je isključivo palijativna, a dragi Bog najbolje znade.”
Politička situacija u našoj Bosni i Hercegovini svakim danom, konstantno i intenzivno, sve više se podgrijava, i za očekivati je da će u najnepopularnijem tajmingu za građane, predizbornom vremenu, doživjeti svoju kulminaciju. Mnogo kriznih žarišta je trenutno otvoreno u Bosni i Hercegovini, od pitanja statusa boraca, ekonomske istrošenosti, i posljedično, demografske opustošenosti, do pitanja slobode mišljenja, izražavanja svojih kritičkih stavova, i argumentima potkrijepljenim kritikama.
Nažalost, i u našem društvu, ljudi bez stava i mišljenja su najpoželjniji. Ta psiho-socjialna karegorija je, inače, najpopularnija u totalitarnim društvima, kojemu Bosna i Hercegovina, imajući u vidu stanje u društvu, u najmanju ruku – naginje.
Najrecentniji primjer koji potvrđuje gore postavljenu tvrdnju se dogodio prije dva dana u Banjaluci. Naime, vraćajući se s posla, novinar BN televizije, Vladimir Kovačević je brutalno pretučen nadomak svoga doma, koji je personifikacija za slobodu, sigurnost i stabilnost. Dakako, ovaj gnusni čin, kojeg su (formalno) osudili i oni koji su dokazani targetatori nepodobnih novinara koji svojim piskaranjem „su kleti neprijatelji društva“, potrebno je javno osuditi, i kako su kolege novinari već iskazali, tražiti da se zakonski napad na novinare tretira kao napad na službena lica u obavljanju svojih radnih obaveza. Kovačević je napadnut u povratku s Trga Krajine, gdje je od marta svakodnevno se organizuju mirni protesti oca pokojnog Davida, Davora i grupe „Pravda za Davida“, koja svakim danom bilježi sveveći broj pristalica. Naravno, kako mirna okupljanja ne predstavljaju bilo koji oblik opasnosti, osim političkog, mainstream politike entiteta Republike Srpske već je pokušao cijeli slučaj ispolitizirati, i tako ga „prebaciti“ na politički „teren“.
BN televizija već kontinuirano, za prilike vladajućih entitetskih struktura, izvještava „pristrasno“, „subjektivno“, i „navijački“ u korist opozicije, i tim stavom je, praktično, neformalno otvoren „lov“, i targetiran svaki njihov novinar. Nije BN TV izoliran slučaj u našoj državi. Sudbina BN TV je sudbina svih slobodnih medija čija uređivačka politika se vodi u redakciji, a ne iz dislociranih centara (političkih) moći.
Imajući u vidu da je ovo četrdeset i prvi registrirani napad na novinare ove godine, s pravom, se postavlja pitanje, da li palijatinizam ilitiga toljeganizam postaje novi pedagoški metod pravonapućivanja? Ovo pitanje je nužno aktulizirati upravo u ovom preizbornom periodu, kada će u smislu javnog medijskog diskursa, svaki povik – kur'anski kazano, koji nekorespondira sa interesima, bez obzira na istinu, se smatrati usmjerenim protiv političko-vladajućih struktura, ili bilo kojih drugih politikâ.
U knjizi Mediji, propaganda i sistem, Noam Chomsky navodi da u današnjemu svijetu, u kojemu vlada nekoliko korporacija i u kojemu mediji, uglavnom, pripadaju određenome lancu, alternativni izvori informacija od velike važnosti, naročito želimo li saznati pravu sliku svijeta i baviti se realnim problemima.
Mediji, po svom određenju, su denuncijatori istine, objektivnosti, i njihov zadatak je da građane informiraju pravovjerno, tačno i objektivno. Samo u tom slučaju, oni će opravdati svoju namjenu, da budu in media res, a svako skretanje lijevo ili desno (može) se shvatiti kao izraz podaništva, potkupljivosti, te prevrtljivosti.
