Nemoćna da nađem odgovore (uvijek je lakše pitati, nego dati suvisle odgovore) a biram da budem politička “pitalica”, budući potpuno svjesna da oni koji bi trebalo da su moćni mijenjati situaciju (mislim na učešće, participiranje, involviranje, itd. u vlasti tj. tamo u organima gdje bi se odgovori mogli i morali naći) – pojma nemaju da li su pošli – ili došli, sudeći po njihovoj spremnosti da stvari mijenjaju.
Toliko je to vidljivo i osjetno da bi najbolje bilo posegnuti za onom, valjda, već narodnom “misli moje kud bludite“ , jer se politički stavovi, klubovi, ideje, politička pripadnost, odanost, lojalnost vođi – mijenjaju iz sata u sat. To što pročitaš ili čuješ danas – večeras u Dnevniku (Dnevnicima, valjda se tako piše) u o p š t e ne mora biti tako.
Samo što pomisliš da neko ima stav – a ono.. možda ćemo, trebalo bi, ako uočimo, dok analiziramo itd… pa se oblizuju suve usne, uzdiše se, nakašljava se, biraju se riječi (a njih je u oskudnom rječniku tako malo, pogotovo kad se laže)
I šta ? Ništa.
Čini se da jedino Dodik (ma šta ko o njemu mislio), uvijek ostaje isti. Ništa nije mijenjao, sve je kao na dlanu. Poznato. Ne j..e nikoga za suvu šljivu ! I to imponuje ovome narodu. I sve dok je tako, njegove šanse su … Evo, ja pitam kakve su njemu i njegovima (mislim na one baba-tetke oko njega) šanse, sa sve Cvijanovićkom u sredini, osim ako se u posljednji čas ne odluči za Radmanovića?
Kad bih odgovarala ja – bilo bi: Uzmi ili ostavi.
I evo uskoro, desiće se široko polje prijedorsko, mislim naravno na skupštinsko polje – pa neka se vidi ko je ko. Ako Savez sada ne pogodi metu – ako zavjerenici za dobro i prosperitet ovoga naroda do sada nisu skupili municiju, do izbora samo oni mogu biti gubitnici. Zašto ? Odgovoriće se samo. Kad bih ja odgovarala, rekla bih da je za rasplet još rano, mada se uveliko prikuplja oružje, utabavaju poznate staze, traže savjetnici, skupljaju milioni…
Da se ja, lično, samo malo okrznem o Frojda, ko zna šta bi sve skrivala u sebi (da jesam u politici), ili kad mi pukne film, a to može jer tamo nisam) te bi, možda, i pala u iskušenje da pokušam nešto mijenjati. Ali, ništa od toga. Zato Frojda ne čačkam, jer to ne rade ni drugi. Što bih ja bila drugačija?
Pa i drugi svoje nemoći boje bojama noći.
Zamislimo, recimo, situaciju da se psihoanalizi podvrgnu, tj. o t v o r e neki naši političari možda cijela vlada, ministar prosvjete recimo, oni na vrhu u BiH, uznemireni Crnadak, smireni Ognjen, ljutita Pandurevićka, nasmijani Govedarica, u nebo zagledani Šarović itd. Svi ini pametni, obrazovani, etablirani, moćni senatori, pisci, slikari, umjetnici….
Zamislite taj gambit.
Do još jedne naše, skupštinske prekretnice, želim da osjetite i duboko udahnete
MIRIS LIPE U ALEJAMA
