Bilo je vruće i u hladu. Njih dvije su se smjestile ispod nekadašnje kukuruzane koja je imala nadstrešnicu. Dodatnu hladovinu je pravila krošnja kruške ali se opet jedva disalo od vrućine. Dvije udovice u godinama. Jedna svježa i na pola osme decenije, a druga sa višegodišnjim stažom i nekoliko godina mlađa. Ni kavu nisu mogle piti koliko je vruće bilo. Na stolu je bilo nekoliko šljiva i krušaka, milošte što je jedna drugoj donijela, mlađa starijoj.
Razgovarale su u tempu vrelog ljetnog podneva, polako i lijeno kao da se sve već zna.
“Lijepa ti je bašta. Ja svoju jedva održavam.”, kaže Mlađa.
“A, jebo je ti. Ubola u zemlju koju papriku i paradajz samo da ne moram kupovati ono prskano.”, odogovori Starija.
Onda tišina. Jedna od njih zijevnu, a druga je podrža nakon nekoliko trenutaka.
“Zdravo, zdravo!”, viknu neki čovjek sa ceste, očigledno poznanik.
“Zdravo!”, odgovoriše one uglas.
“Ko ono prođe?”, upita Starija koja je i onako nosila naočale sa debelim staklom a od vrućine i sunca je još više škiljila.
“Meni se čini onaj izbjeglica što ima onog sina. Znaš, što bude vani.”
“Ček’, ček’, onaj sin što ga je žena ostavila i otišla sa drugim, nakon godinu dana. Je l taj? Imaju kuću dole u naselju, kod hrasta?”, prisjeti se Starija.
“E, e, taj. Čujem da mu je trudna bivša snajka. Kažu da joj dobar taj novi, a ona ga stisla. Bolji od ovog…ali opet, nezgodno. Isto je to selo, znaš. Njih dvoje sad idu pod ruku, svima prkose. Onaj jado njen od muke otišao vani. I još sad kako je trudna…već se i stomak vidi. Vele da je zatrudnila sa ovim drugim dok je još bila u braku sa onim. Šta se imala udavati za njega ako joj nije potaman? Ih. Najlakše tako. “, obrazloži Mlađa čitavu situaciju.
“A, sve bude i prođe. Znaš da narod voli pričati o svakom i što jest’ i što nije. Sjećaš da su za tvog pokojnog Peru, laka mu zemlja bila, svašta pričali?. “, bocnu Starija.
“Ma šta su pričali?!”, brecnu se Mlađa.
“Ni ne sjećam se, moja ti. Davno je to bilo…velim onako. Pričaju za svakim.”, izvuče se Starija.
Mlađa dignu obrve i batali priču o tuđoj snajki. Starija isto ušuta i utonu u svoje misli. Nije htjela spominjati Mlađoj da je i ona ostavila svog prvog muža da bi se usrećila kraj drugog, sad već pokojnog. Dobro ona zna da narod priča i što jest’ i što nije.
preuzeto sa: karadara.net
