U rubrici „politika“ na portalu SrpskaInfo.com nalazi se naslov „Njen predivni gest me je emotivno dirnuo” Dodik odlučio da POMOGNE djevojčici Vanji da dobije novog konja”, a u tekstu stoji objava Milorada Dodika u kojoj piše
Elem, na početku se možemo zapitati zbog čega se ova vijest našla u rubrici “politika” pomenutog portala, kada ovakvo ponašanje spada u domen antipolitike i populizma, a evo i zašto.
Dodikova objava sugeriše predsjednikovu spontanost, tj. on eto ko biva šeta onako Gospodskom ulicom i naleti na nepoznatu djevojčicu koja u hladu svira violinu, da bi kupila konja, terapijskog.
Kao i svakog pristojnog bogataša, alanfordofskog tipa i u prisustvu kamera, raznježeni i emotivno dodirnuti, Milorad Dodik iz unutrašnjeg džepa vadi kovertu i djevojčici sa violinom daje ili kako on napisa “donira” 6000 konvertibilnih maraka, taman onoliko koliko je potrebano za kupovinu te plemenite životinje.
Zamislite samo koliko bi novca “donirao” da je djevojčica svirala harmoniku i na njoj nešto iz opusa Baje Malog Knindže?
Realno, jedno dobila bi minimum 10 000 konvertibilnih marona.
E sada, zapitajmo se koliko predsjednika bilo čega šeta ulicama svoga grada ili gradova, sa kovertom u kojoj se nalazi nešto manje od 3000 evra?
Biće zanimljivo da vidimo kako će Milorad Dodik pravdati ovaj trošak u svom budžetu od 77.5 miliona KM, a možda i neće jer to je samo 0.007% od ukupnog budžeta, kojeg je onomad sam sebi dodijelio.
Jebiga, emocije se ne mogu pravdati ili ih imaš ili nemaš.
Znam, da se mnogi neće složiti sa mojim komentarom, ali zapitajmo se da li je u redu da se budžet predsjednika troši u zavisnosti od njegovog raspoloženja, u zavisnosti dal tog dana šeta Gospodskom ulicom ili ne i da je u pitanju kupovina konja ili krave?
Na kraju krajeva, to nisu njegove pare, već naše i ovo je poruka svakom stanovniku Republike Srpske, da ako hoće da se dočepa predsjedničkog novca treba da ga emotivno raznježi i potakne da se “uhvati” za unutrašnji džep i riješi problem.
Naravno, uvijek postoji ali….
Možete da svirate bilo koji insturument, žoglirate loptom, recitujete poeziju, sklapate Rubikovu kocku ili radite šibice, ali je važno da ste apolitični tj. da vas ne povežu sa bilo kim ili čim što je kontra predsjednika i njegove politike.
Tako vam je to kod nas ili si sa nama ili nema ništa.
Ipak ovo je priča sa srećnim krajem, konji su na broju, a predsjednik je ispao faca, što je normalno u svakom nenormalnom društvu.
Preuzeto sa blogger.ba
