Namjerno neću da napišem na latinskom, a i šta će nama latinske mudrosti. Nama treba hljeba i igara. Svakodnevno. I to i imamo, naročito kako dođe novi gradonačelnik. On se pravo zauzeo da nas oraspoloži na svaki način, uličnim trkama, priredbama itd. To što se grad pri tome guši od saobraćajne gužve zbog jedne zatvorene ulice, koja je usput i glavna – ne utiče na mirni spokoj građana Banja Luke. Banje Luke. Banjaluke. Da krenem redom i prokomentrišem dio po dio ove gore sentence, izvađene iz ko zna kojeg konteksta:
1. Propade dobro. Ode mala Sofija na nebo, hrabra mala curica. Saučešće neutješnim roditeljima. Ne uspjedosmo biti brži od smrti, ne uspjedosmo napraviti taj fond za liječnje teško oboljele djece prije nego je smrt otela još jedno dijete. To da tamo neki tim ljekara ne napravi popust, ne oprosti makar koju deseitinu hiljada dolara, ne napravi presedan –niko ne komentariše. Ili ja to ne znam. Tamo na divnom zapadu nema milosti, nema popusta u cijeni, suze ne pomažu … A možda smo mogli mi, tj možda su mogli o n i o d u s t a t i od samo jednog AUDI-ja, pa da te pare idu u fond. Možda su mogli još malo da se voze u vozilu „starom sedam godina„ Samo zamislite taj užas kako će tamo neki guzonja, dojučerašnji vozač skalamerije od auta – da sjedi, ili da spava – u vozilu koje nije NOVO. Neka ih bude stid.
2. Poštenje. Ode poštenje. Čije? Pa nisam ni ja od juče pa da na ovu temu pišem sve ono što mislim. Pošten i budala je jedno te isto – ako to do sada nismo shvatili – nećemo nikada. Da li je poštena moja bivša studentkinja na PMF – u, završila hemiju i još nešto (prosjek 9,7) koja čeka na posao šest dugih godina, a posla nema. U danu dobije sedam odbijenica. Zgodna je, prava mačka, ali kaže da neće nikoga da moli, niti da spava sa tamo nekim ..nije rekla s kim. Nisam je ni pitala. Sada se sprema da ode, radiće negdje vani, šta god. Ne može više ovako, osim da nekome proda diplomu kao ona super cura što sa diplomom daje i ružu. Da se nađe onome ko treba samo da aplicira- a mentor će već uraditi ono što treba.
Da li će „stomatologica“ u sudskoj medicini znati šta trebada radi, pitam se, pitam?!
3. Pravo. Hardinaj je slobodan čovjek. Albanci su pobijedili. Igra se kolo uz zurle, sa sve kečetima na glavi. U vezi ovoga gore da propade pravo, a pravo nije prapalo samo sada i u prijateljskoj Francuskoj, ne samo na Haradinaju, bilo je još toga kada su stranci odlučivali o isporučivanju ONIH KOJI NEMAJU NIKAKVU KRIVICU, a loše bi se osjećali tamo gdje ih isporuče – Latini imaju još jednu misao: „Bogati imaju mnogo rodbine“. Ako ovo prevedemo na današnji jezik, ne prava, nego politike i novca koji se u politici vrti –tada je jasno i onome ko ništa ne zna, kome mečka igra na vratima. Igra Srbiji. Tom nesrećnom narodu, na vjetrometini nedefinisanog prostora, sa rješenjima za Kosovo bez rješenja, sa načelnikom koji dijeli Preševsku dolinu za žive Srbije, tik uz milijarde vrijedne isporuke droge, a bez stvarne vlasti, kojima se kupuje država Kosovo, narod koji ne zna dal će u braću il u djeverove. Braća daleko, djeverovi lažovi. Ako postoji istina, onda je ona u rečenici „Šiptarski otrov na hrvatski pogon „ (R. Dmitrović „Krst na križu“)
4. I zadnje. Ali ne i nevažno. Francuski budući Emanuel i njegova ljubav Brižit. Ne Bardo jer da je ona n j o j slična ljepotica, pa ni po jada ! Biće to senzacija veća od Trampa i Melanije! Samo se pitam je li Emanuel uz srednjevječnu damu svoga života primio i njenih troje djece. Onakav dobrodušan – nije on-ona zajebana Mari le Pen, možda i jeste. I još nešto važno, je li ona dovela i kućnog ljubimca? Mediji u Francuskoj su tu, veoma važnu vijest, izostavili.
Za sada toliko.
Nadam se da ćete proslaviti Prvi maj kako dolikuje, tj. uz kakav kazan s radničkim pasuljem, ako bude sreće i ne bude kiše ! U to ime želim onima koji zarađuju platu r a d e ć i, srećan Prvi maj, praznik rada.
