Dok red penzionera, radnika, studenata (među kojima stojim i ja) dvadesetak minuta po ciči zimi čeka u redu ispred kioska na staroj stanici da kupi mjesečnu kartu – među kojima nas, dakle, ima raznih: profesora, sudija, radnika građevinaca, arhitektata, dakle, kako vi mladi volite reći dinosaurusa – kojima je hladno ti, nečuvena skupštinska neznalico, ti koji griješ gu …..u u Sali Skupštine, ti koji sričeš ono što su ti napisali tvoji pedepovci – nisi u stanju ni da pročitaš neku, pretpostavljam, tebi nepoznatu riječ, koju nisi nikada ni vidio ni čuo, a kamo li negdje pročitao – kao što tebe nikada niko nije čuo u Skupštini da zineš i nešto kažeš, a zauzimaš stolicu nekome ko sa diplomom, možda po ovome “kijametu” od vremena, i možda desetkama koje ništa ne znače tebi i tvojima, hrli autobusom negdje u p….u materinu, u Slovačku ili Sloveniju, ili tamo nekoj medicinskoj sestri, koja ostavlja i muža i djecu te ide da pere du…. nekom dementnom starcu u Njemačkoj koji će da štiša čim sokrene koji nije kao većina dobrodržećih penzionera na zapadu, negdje na nekom kruzeru.
Kažeš da si se zbunio. Nisi se ti zbunio. Ti pojma nemaš o tome šta su ti napisali ti to ne bi mogao (a oni to znaju), ni da naučiš napamet – kao recimo kad spremaš ispit, Cvijetine od jedno 100 do 250 strana.
Da li si kada spremao takav ispit, osim recimo … Dobro i na jednom fakultetu, da li si pročitao knjigu koja ima barem toliko strana.
Ti Cvijetine, kome Predsjednik Skupštine Čubrilović, suvih usana nježno, skoro očinski sa govornice kaže da polako pričaš .. tj. čitaš … da se ne bi uzbudio, te da ne bi poslije mogao da ručaš u restoranu.
Kako te nije stid!? Kako tvoju partiju nije stid da te drži u svojim redovima i gdje i od koga si ti dobio toliko glasova da možeš da z a s t u p a š nekoga. Ti koji nisi naučio da u ovome mandatu č i t a š.
I kad se sve završi, kad padne zavjesa zaborava na vas koji sjedite jedan mandat bezglasni vaši stranački sponzori vam dadnu još jednu šansu od četiri godine kao popravni ispit, onda se vi kao feniksi iz pepela budite, pričate nebuloze kako je n a m a dobro, samo mi ne znamo da je nama s vama dobro.
Kad bih ja bila ti, nikada me više niko ne bi vidio na onoj stolici, niti u onoj Sali. Ali, ja nisam bila, u vremenu kad sam bila u politici, osoba koju je trebalo poučavati, niti dodatno obrazovati. Budući da je to bilo osobina koja nije trebala nikoma i ni za šta – rezltat su polupismene neznalice koje uobražavaju da nekoga ili nešto zastupaju.
Međutim, u Skupštini je malo onih kojih je bilo stramota, koji su te javno osuduli, jer tamo se to ne radi, u “ konačnici “ sve je to jedan te isti klub onih koji ne moraju po ciči zimi kupovati mjesečne karte za autobuski prevoz. Odavno je neznanje prestalo da iritira ikoga. Nekada davno jedan mladi političar je javno, na otvorenoj sceni rekao “ovo je pakao “ … i umjesto u ovome paklu – rekao je “u ovome PAKAU, mi“ .. Danas je njegov put ka vrhu otvoren.
Dok napolju pada snijeg i ciča je zima, penzioner ispred mene vadi dvadeset marka za kartu i kaže da nema onu marku i po.
Bravo, narodni dušebrižnici.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.
